Žirje
Žirje
| |
|---|---|
 | |
| Podaci | |
| Lokacija | Jadransko more |
| Arhipelag | Šibenski otoci |
| Država | Hrvatska |
| Površina | 15,08[1] km² |
| Obalna linija | 41,758[1] km |
| Broj stanovnika | 103[2] |
[[Datoteka:
 Žirje, satelitska snimka|250px]] | |
Otok Žirje je jedini trajno naseljeni pučinski otok među šibenskim otocima. Žirje je smješteno 22 kilometra jugozapadno od Šibenika na dodiru s nacionalnim parkom Kornati, površine je 15,08 km2, duljine 12 kilometara i ukupne duljine obale 41,8 km. Otok je pretežno sastavljen od vapnenca, reljefno je zanimljiva kompozicija na kojoj se uzdužno prostiru dva izdignuta bila, a u srednjem dijelu je plodno polje veliko 108 hektara (od ukupno 1508 hektara koliko ima čitav otok). Na otoku postoji osam prirodnih spilja i jama: Golubnica, Mala Jama, Podvodnje, Gravanjača, Mala buža u Tratinskoj, Gradina, Mala buža za Prisligom i Draževica. Najviši je vrh Kapić (131 m) na kojem je očuvan kružni bedem prethistorijskog zbježišta. Na brdu Vela glava koji dominira Samogradskim vratima, južnim ulazom u Kornatsko otočje, je postavljen vidikovac s identificiranim točkama u okolici.
Obala i uvale[uredi | uredi kod]
Žirje ima 29 uvala, a u veće i naseljene ubrajaju se: Muna, Koromašnja, Mikavica, Tratinska i Pečenja. Uvala Stupica, kako govori i sam naziv je opasna za sidrenje po jugu, tako da se uvala mora napustiti plovilom i pri prvim naznakama nadolazećeg juga. Razvedenu obalu dodatno krasi sedamnaest okolnih otočića, grebena i hridi. Na otoku se nalaze i dvije prevlake (tzv. tombolo): Kabal i Škrovadica.
Prometna povezanost[uredi | uredi kod]
Žirje je s kopnom tj. sa Šibenikom povezano trajektnom linijom i subvencioniranom brzobrodskom linijom. Na otoku je razgranata mreža od trideset kilometara cesta i putova, a pred nekoliko godina postavljena je i prometna signalizacija.
Povijest[uredi | uredi kod]
Pretpostavlja se da je otoku ime nadjenuto po nekoć gustim šumama mediteranskog hrasta s plodovima žira. Prethistorijski lokaliteti su Kapić i Straža (Štacijun). Antički lokalitet je villa rustica na položaju Šandrikov mul u uvali Stupica. Zbog položaja otok je od davnina imao ulogu predstraže pa je bizantski car Justinijan u 6. stoljeću podignuo utvrde Gradinu (nad uvalom Stupica) i Gusternu (nad uvalom Mala stupica, odmah do bitnice na Zvizduljama). Hrvatski kralj Petar Krešimir IV. darovao je otok 1059. godine benediktincima. Nakon toga su ga bribirski knezovi zajedno s Murterom ustupili Zadranima, a oni ga 1323. godine opet vraćaju pod okrilje Šibenika. Za vrijeme mletačke vladavine posjedi na otoku pripadali su šibenskim plemićkim obiteljima. Godine 1572. Turci su u potpunosti opustošili otok. I mnogo godina kasnije Žirje ostaje važno vojno uporište. Obalne bitnice Zvizdulje i Vela glava sagrađene su za vrijeme austro-ugarske vlasti, talijanska vlast im je dodala promatračnicu na brdu Straža (Štacijun) iznad Sela, a jugoslavenska vojska 1950. ekonomat i zapovjedništvo u Mikuljicama iznad uvale Koromašnja kao i niz protudesantnih položaja na rtovima uvala pod bitnicama. Nekoliko podignutih spomenika svjedoči o događanjima i važnosti otoka za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Prirodno bogatstvo[uredi | uredi kod]
Na otoku je zabilježeno 485 biljnih vrsta i na obalama Žirja još 253 morskih alga. Od njih se osobito ističe šest vrsta orhideja npr. Limodorum abortivum (L.), te mnoge ljekovite i aromatične biljke. Prevladava makija koja je služila za ispašu, a značajno je i prisutstvo borovih šuma te sitne divljači. Peticijom je zatražena zaštita krajolika uvale Stupice, a dio istoga je pred nekoliko godina uništen u požaru. Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se maslina, vinova loza, smokva, pet sorti šljiva i bademi uglavnom u plodnom polju smještenom u unutrašnjosti otoka, ali i u suhozidima koji su jedan od najslikovitijih pejsažnih motiva. Aktualan je i projekt spašavanja zelene slive (sitni ringlo, vrhunska konzumna vrsta), a akvatorij otoka poznat je po povijesnim lovištima koralja i po brojnim lovištima ribe.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
1921. godine na Žirju je živjelo 780 stanovnika. Do danas se taj broj pod utjecajem snažnog emigriranja, osobito mlađeg dijela populacije, smanjio i danas naselje ima 103 stanovnika Najveće je Selo u unutrašnjosti otoka na prisoju onkraj Polja, povijesno je novije manje naselje Riva na pristaništu u uvali Muna, dok je dio uvala naseljen tek sezonski s pokojim primjerom trajnog obitavanja (Mikavica, Koromašnja). Stanovništvo se bavi pretežno poljoprivredom i ribarstvom. Zbog nekoliko valova emigracije Žirjana danas ima po čitavome svijetu, od Sjeverne Amerike do Australije.
Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011.[3]
Kulturna baština[uredi | uredi kod]
Na Žirju su registrirana četiri kulturna dobra. To su:
- župna crkva sv. Marije, u starom dijelu koji danas služi kao apsida sagrađena 1480. godine, u današnjem opsegu sagrađena 1891., posvećena 1906., obnovljena 1964.
- utvrde iz 6. stoljeća na lokalitetu Gradina (zapovjedna za ovaj dio tvrđavnog lanca iz tog vremena) i druga na lokalitetu Gušterne (nije dovršena u gradnji, sačuvana je cisterna i tvrđavni perimetar), obje trajno zaštićene 1977. godine pred početak arheoloških iskapanja
- petoprostorna bunja Stari stan u predjelu Samograd je preventivno zaštićena 1998. godine (to je bila prva zaštita jedne suhozidne građevine u Hrvatskoj), a 2008. godine trajno.
Osim župne crkve podignute su još četiri crkvice i kapele: sv. Nikola u uvali Mikavica, stara Gospina crkvica u uvali Muna, kapelica Gospe od Sedam Žalosti kraj Polja i kapelica u Maloj Nozdri.
Blagdan Velike Gospe (15. kolovoza) smatra se i seoskim praznikom, a karakterizira ga i procesija u kojoj se spomenuti kip nosi selom.
U novije vrijeme otkriveno je i bogato podmorsko arheološko nalazište nedaleko obale između uvala Mune i Koromašne. To je nalazište bogato amforama, te je zaštićeno kavezom od devastacije. Krajolik i stare kuće izgrađene u karakterističnom mediteranskom stilu toliko su živopisne da su i same spomenici koji svjedoče o prošlome vremenu.
Znameniti i poznati Žirjani[uredi | uredi kod]
Kurioziteti[uredi | uredi kod]
- Putevi probijeni 1991/1992. (Kućišta-Obrnja) su jedine hrvatske ceste u rangu od županijskog značaja koje su u privatnom vlasništvu.
- Prije početka odvoženja iskorištenih vozila 2003. godine na otoku su na svakog stanovnika dolazila tri automobila, u voznom stanju ili olupine.
- Nerazdijeljeno zajedničko zemljište otočana veliko preko 600 ha je najveći privatni posjed u Hrvatskoj, sudeći po tvrdnjama državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka. Objašnjavajući 24. VII. 2008. zašto je u Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu izostavljeno ograničenje prodaje zemljišta od 300 hektara, ustvrdio je da "osim države i Crkve nitko u vlasništvu nema više od 300 ha" (Poslovni dnevnik, 25. VII. 2008.)
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.
- ↑ Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
 | U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Žirje |