Liberalna demokratska partija (Japan)

Izvor: Wikipedia
Liberalno-demokratska partija
自由民主党
Predsednik Šinzo Abe
Osnovana 15. novembar 1955.
Sedište Tokio
Država  Japan
Broj članova 789,000
Ideologija konzervativizam[1][2],
neoliberalizam,
populizam[3][4][5]
Politička pozicija desni centar
Dom poslanika
112 / 349
Donji dom
294 / 480
Poslanici prefektura[6]
1271 / 2725
Poslanici oblasti[6]
1656 / 32070
Boje zelena i plava
internet stranica

Liberalno-demokratska stranka (自由民主党, Jiyū-Minshutō), skraćeno LDP, ili Jimintō je desna konzervativna stranka i najveća stranka u Japanu. Na vlasti je gotovo neprekidno od osnivanja 1955. godine. Njen najveći rival je opoziciona socijalno liberalna Demokratska partija Japana.

Na poslednjim japanskim izborima 2012. godine za poslanički dom Dieta LDP je osvojila uverljivu pobedu sa 294 zastupnika od ukupno 480 u donjem domu Dieta. S koalicionim partnerom Novom Komeito strankom ima dvotrećinsku većinu u Zastupničkom domu te po japanskom ustavu može da vlada bez pristanka Većničkog doma, gornjeg doma Dieta.

Istorijat[uredi - уреди]

250p

Liberalna demokratska stranka nastala je 1955. godine spajanjem tadašnje dve glavne opozicione stranke Liberalne stranke (Jiyutō) i Japanske demokratske stranke (Nihon Minshutō). Želja je bila da se ujedinjenjem dve desne konzervativne stranke stvori jaka stranka koja bi mogla da pobedi tada popularnu Socijalističku stranku. Stranka je dobila naredne izbore 1955. godine te je vladala Japanom bez prekida sve do 1993. godine.

Stranka je na svim izborima od 1955. dobila većinu glasova dok su opoziciju činile leve stranke: Japanska socijalistička partija i Komunistička partija Japana. U devedesetim godinama 20. veka, otkriveno je da je američka CIA od 1950-ih do 1970-ih godina u jeku Hladnog rata finansirala LDP želeći sprečiti dolazak na vlast levičarske stranke, japanske socijaliste i komuniste.

U 60-im godinama stranku je vodio Eisaku Sato koji je ujedno u periodu od 1964. do 1972. bio i japanski premijer. Krajem 1970-ih stranka je počela da stagnira. Iako se uspeva održati na vlasti, brojni korupcijski skandali naštetili su ugledu stranke te je opozicija počela da jača. Godine 1976, zbog još jednog korupcijskog skandala koji je uključivao američku firmu za proizvodnju vojne opreme Lokhid skupina mlađih zastupnika napustila je stranku i osnovala Novi liberalni klub koji je 1986. ponovno integrisan u LDP. Polovinom '80-ih premijer je bio Jasuhiro Nakasone za čije vladavine ponovno jača japanski nacionalizam.

Stranka je do 1990-ih bila na vlasti gotovo četiri decenije što je omogućilo stabilizovanje stranačkih članova na brojnim političkim pozicijama što je za posledicu imalo korupciju. Ipak LDP može da smatra zaslužnom za posleratni privredni razvoj, koji se naziva Japansko čudo te stvaranje japanske srednje klase. LDP je uspeo da se održi na vlasti zahvaljujući savezu brojnih grupa poput zemljoradnika, državne birokracije i velikih gospodarskih subjekata.

Stranka 1993. nakon još jednog korupcijskog skandala gubi vlast nakon neprekinute 38-godišnje vladavine[7][8]. Novu vladu formirala je otpadnička skupina LDP koja se nazvala Japanska preporoditeljska stranka s još nekim manjim strankama. Nova vlada izgubila je većinu u Dietu 1994. godine kada LDP formira novu vladu s Japanskom socijalističkom strankom, svojim dugogodišnjim glavnim rivalom. LDP se tako vratila na vlast ali je premijersko mesto morala da prepusti socijalistima koji su tako dobili prvog premijera u gotovo 50-godišnjem postojanju stranke.

LDP se 1996. godine vratila na vlast kao ponovno najjača stranka. Godine 1998, osnovana je Demokratska partija Japana kao jaka opoziciona stranka i rival vladajućem LDP-u. Na izborima za Zastupnički dom 2003. godine LDP je osvojila 237 mesta, a opozicioni DPJ 177 zastupničkih mjesta, najviše od osnivanja, ozbiljno ugrozivši vladajući LDP.

Stranka ipak ostaje na vlasti do danas u koaliciji s budističkom konzervativnom Novom Komeito strankom. Sadašnji premijer Šinzo Abe član je i predsednik LDP kao i dva bivša japanska premijera Jasuo Fukuda i Džuničiro Koizumi. Na japanskim izborima 2012. za Zastupnički dom LDP je ostvario uverljivu pobjedu osvojivši 294 mesta od ukupno 480 te sa svojim koalicionim partnerom budističkom konzervativnom Novom Komeito strankom, postigao dvotrećinsku većinu u donjem domu, te može vladati bez gornjeg Većničkog doma.[9]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Karan, Pradyumna P. (2005), Japan in the 21st century: environment, economy, and society, University Press of Kentucky, http://books.google.co.uk/books?id=wS5kcRvShg8C&pg=PT259&dq=Liberal+Democratic+Party+Japan+conservative&hl=en&sa=X&ei=5ZZXT9XDIpHoObG-0Y0N&ved=0CE0Q6AEwBTgK#v=onepage&q=Liberal%20Democratic%20Party%20Japan%20conservative&f=false 
  2. Christensen, Ray (2000), Ending the LDP Hegemony: Party Cooperation in Japan, University of Hawaii Press, http://books.google.co.uk/books?id=FEyBvmGFyU0C&pg=PA232&dq=Liberal+Democratic+Party+Japan+conservative&hl=en&sa=X&ei=5ZZXT9XDIpHoObG-0Y0N&ved=0CFQQ6AEwBjgK#v=onepage&q=Liberal%20Democratic%20Party%20Japan%20conservative&f=false 
  3. Neo-Liberal Populism in Japan--Koizumi's Success in the LDP Presidential Election in Comparative Perspective (in Japanese), Okumi H.
  4. http://journals.cambridge.org/action/displayAbstract;jsessionid=F4C1DFFC93B6FEEB769C932AAC674A97.tomcat1?fromPage=online&aid=942948 How Junichiro Koizumi seized the leadership of Japan's Liberal Democratic Party, IKUO KABASHIMA and GILL STEEL, Japanese Journal of Political Science, Cambridge Journals Online
  5. http://www.nytimes.com/2008/09/17/world/asia/17japan.html Memo From Tokyo - Populist Appeals in Election, and Claims of Political Theater, MARTIN FACKLER, New York Times, September 16, 2008
  6. 6.0 6.1 Ministry of Internal Affairs and Communications: Prefectural and local assembly members and governors/mayors by political party as of December 31, 2011, Pristupljeno 10. 4. 2013.
  7. "'Major win' for Japan opposition", BBC News, 30. 8. 2009., pristupljeno 31. 8. 2009..
  8. "zhòng yuàn dǎng pài bié dé piào shù・lǜ (bǐ lì dài biǎo)", (in Japanese) Jiji, 31. 8. 2009..
  9. http://www.japantimes.co.jp/text/nn20121217x1.html

Spoljašnje veze[uredi - уреди]