Johannes Vermeer

Izvor: Wikipedia
Johannes Vermeer

Alegorija slikarstva (Vermeer kako slika model – autoportret)
Rođenje 31. listopada 1632.
Delft, Nizozemska
Smrt 15. prosinca 1675.
Delft, Nizozemska
Polje slikarstvo - crtež
Pokret barok
Djela Djevojka s bisernom naušnicom (slika)
Umjetnost slikanja
Astronom
Žena sa prugastim šeširom
Uticaj od Caravaggio, i dr.
Uticaj na Chardin, i dr.

Johannes Vermeer van Delft ili Jan Vermeer ili Johannes van der Meer (Delft, kršten 31. listopada 1632. – Delft, 15. prosinca 1675.) smatra se jednim od najboljih nizozemskih slikara koji se specijalizirao za interijere domaćinske atmosfere običnog građanskog života. Cijela jedna epoha 17. st. u nizozemskoj ostala je vjerno prikazana u njegovim slikama.

Biografija[uredi - уреди]

Pogled na Delft, ulje na platnu, 1660.-1661., Mauritshuis, Den Haag.

Jako je malo toga poznato o Vermeerovom životu, jedini izvor informacija su neki registri, pokoji službeni dokument i komentari drugih umjetnika.

Njegov otac Reynier Vermeer[1] je bio tkalac i trgovac umjetninama te je zaslužan za sinovljevu umjetničku naobrazbu. Nije poznato gdje je Vermeer učio slikarstvo niti tko mu je bio učitelj, pretpostavlja se da je to bio Carel Fabritius (1622. – 1654.) ili Leonaert Bramer (1596 - 1674).[2] Nakon očeve smrti on nasljeđuje njegov posao. Vermeer, inače protestant, ženi se 1653. katolkinjom Catherinom Bolmes, preobraćuje se na katoličanstvo i ostvaruje brojnu obitelj od čak četrnaestero djece.

Djevojka s čašom vina, ulje na platnu, 1660.

Tijekom nizozemske tzv. “Zlatnog vijeka” slikarstvo nije bilo smatrano umjetnošću već tek pukim obrtom. Skoro cijeli život je proveo u gradu Delftu gdje je bio član slikarskog ceha Sv. Luke. Vermeer je bio umjereno uspješan provincijalni slikar u svoje vrijeme i izgleda da se nikada nije obogatio za života; vjerojatno zato što je slikao relativno malo djela ostavivši svoju ženu i djecu u dugovima nakon svoje smrti. Zbog ekonomskih teškoća nastalih Francusko-Nizozemskim ratom 1672. g., seli se u Mechelen gdje je u dobi od tek 43 godine umro. Njegova obitelj je bila primorana prodati mnoge njegove ponajbolje slike koje je namijenio najvoljenijima.

Doslovno zaboravljen skoro dvije stotine godina, 1866. kritičar umjetnosti Thoré Bürger objavljuje esej pripisavši mu 66 slika (tek 35 je danas sa sigurnošću potvrđeno kao njegove). Od tada, Vermeerova slava raste i priznat je kao jedan od najvećih nizozemskih slikara “Zlatnog vijeka”. Djelomice to priznanje slijedi iz njegovog majstorskog služenja svjetlom u svojim slikama ostvarujući izvanrednu prostornost.

Djevojka s bisernom naušnicom, znana i kao "Mona Lisa sjevera", Mauritshuis, Den Haag.

Način rada i motivi[uredi - уреди]

Mljekarica, ulje na platnu, 1658.-1660.

Vermeer je slikao prozirnim bojama nanoseći boju na platno u mnogim slojevima, tehnika koja se naziva pointillé. Neki čak pretpostavljaju da je u svom minucioznom prepisivanju stvarnosti koristio i cameru obscuru. Neki svjetlosni i perspektivni efekti su se mogli dobiti samo uporabom određenih leća.

Nijedan umjetnik 17. st. nije, poput njega, tako lakomo i slobodno koristio najskuplji pigment tog vremena - lapis lazuli, prirodni ultramarin. Koristio ju je i u predmetima koji nisu nužno morali biti plavi, kao ženske suknje ili traka na glavi Djevojke s bisernom naušnicom, pa čak i podslikavanje sjena kao na njegovoj Glazbenoj lekciji i Čaša vina. Preko sjena tamnog ultramarina znao je slagati slojeve toplih boja crvene i okera koje su se reflektirale na zidovima stvarajući dojam da su ugrijani toplim svjetlom. To je vjerojatno inspirirano Leonardovim zapažanjima da je površina svakog predmeta obojena bojom predmeta koji se reflektira na njoj.[3] Što bi značilo da predmet nije nikada obojen samo jednom, njegovom izvornom bojom.

Oficir i nasmijana djevojka, 1657.-59.

Vermeer je uglavnom slikao scene domaćinskih interijera, to su genre djela i portreti s iznimkom dvije veličanstvene panorame Delfta.

Likovi njegovih slika pružaju presjek društvenih odnosa u nizozemskoj tog doba. Od obične mljekarice, do luksuznih i taštih zvaničnika i trgovaca u svojim ugodnim kućama. Suptilne vjerske i znanstvene konotacije se mogu pronaći u mnogim njegovim djelima.

Na njega su, direktno ili posredno, utjecala djela umjetnika kao što su: nizozemci Carel Fabritius, Leonaert Bramer, Dirck van Baburen i talijan Caravaggio.

Djela[uredi - уреди]

Malena ulica, 1659.-60., ulje na platnu, Rijksmuseum, Amsterdam.

Samo su tri njegove slike datirane: The Procuress (1656., Dresden, Gemäldegalerie), Astronom (1668., Paris, Louvre), i Geograf (1669., Frankfurt, Städelsches).

Neke od njegovih slika, kao Alegorija vjere (oko 1670., New York, Metropolitan muzej) i Pismo (oko 1670., Amsterdam, Rijksmuseum) se zbog manire slikanja smatraju njegovim kasnim djelima.

Danas mu se pripisuje 35 slika, iako mu je 1866. Thoré Burger pripisao njih 66.

Galerija priznatih slika (kronološki)[uredi - уреди]

Sve priznate slike po kronološkom redu:

  1. Krist u Marijinoj i Martinoj kući, 1654.-1655. - ulje na platnu, 160 x 142 cm, Državna Škotska galerija, Edinburgh.
  2. Diana i družice, 1655.-1656. - ulje na platnu, 98,5 x 105 cm, Mauritshuis, Den Haag
  3. Dobavljačica, 1656. - ulje na platnu, 143 x 130 cm, Gemäldegalerie Alte Meister, Dresden.
  4. Djevojka čita pismo pored otvorenog prozora, 1657. - ulje na platnu, 83 x 64,5 cm, Gemäldegalerie Alte Meister, Dresden.
  5. Zaspala djevojka, 1657. - Metropolitan, New York.
  6. Mala ulica, 1657/58. - Rijksmuseum, Amsterdam.
  7. Oficir s nasmijanom djevojkom, oko 1657. - ulje na platnu, 50,5 x 46 cm, Frick kolekcija, New York.
  8. Mljekarica, oko 1658. - ulje na platnu, 45,5 x 41 cm, Rijksmuseum, Amsterdam.
  9. Gospodin i djevojka koji piju, 1658.-1660. - ulje na platnu, 39,4 x 44,5 cm, Gemäldegalerie, Berlin.
  10. Djevojka s čašom vina, oko 1659. - ulje na platnu, Muzej Herzog Anton-Ulrich, Braunschweig.
  11. Pogled na Delft, 1659.-1660. - ulje na platnu, 98,5 x 117,5 cm, Mauritshuis, Den Haag.
  12. Prekinuta svirka, 1660.-1661. - ulje na platnu, 39,4 x 44,5 cm, Frick kolekcija, New York.
  13. Žena u plavom čita pismo, 1663.-1664. - ulje na platnu, 46,6 x 39,1 cm, Rijksmuseum, Amsterdam.
  14. Glazbena lekcija ili Djevojka za virginalom s gospodinom, 1662/5. - ulje na platnu, 73,3 x 64,5 cm, Kraljičina galerija, London.
  15. Žena s lutnjom kod prozora (c. 1663) - Oil on canvas, 51,4 x 45,7 cm, Metropolitan Museum of Art, New York
  16. Žena s bisernom ogrlicom, 1662.-1664. - ulje na platnu, 55 x 45 cm, Gemäldegalerie, Berlin
  17. Žena s vrčem, 1660.-1662. - ulje na platnu, 45,7 x 40,6 cm, Metropolitan, New York.
  18. Žena s vagom, 1662.-1663. - ulje na platnu, 42,5 x 38 cm, Državna umjetnička galerija, Washington.
  19. Dama s pismom, 1665.-1666. - ulje na platnu, 45 x 40 cm, National Gallery of Art, Washington
  20. Djevojka s bisernom naušnicom ili Djevojka s turbanom, Glava djevojke s turbanom, oko 1665. - ulje na platnu, 46,5 x 40 cm, Mauritshuis, Den Haag.
  21. Koncert, 1665.-1666. - ulje na platnu, 69 x 63 cm, ukradena u ožujku 1990. iz muzeja Isabelle Stewart Gardner u Bostonu.[5]
  22. Portret djevojke (1666-1667) - ulje na platnu, 44,5 x 40 cm, Metropolitan Museum of Art, New York
  23. Alegorija slikarstva ili Umjentost slikarstva, 1666/67. - ulje na platnu , Kunsthistorisches Museum, Beč.
  24. Gospodarica i služavka, 1667/68. - ulje na platnu, Frick kolekcija, New York-
  25. Djevojka s crvenim šeširom, 1668. - ulje na platnu, Državna galerija umjetnosti, Washington.
  26. Astronom, 1668. - ulje na platnu, Louvre, Pariz.
  27. Geograf, 1668/69. - ulje na platnu,Städelsches Kunstinstitut, Frankfurt.
  28. Vrpčar, 1669/70. - ulje na platnu ,Louvre, Pariz.
  29. Ljubavno pismo, 1669/70. - ulje na platnu, Rijksmuseum, Amsterdam.
  30. Dama sa služavkom piše pismo, 1670. - ulje na platnu, 71,1 x 58,4 cm, Državna galerija Irske, Dublin.
  31. Alegorija vjere, 1671/74. - ulje na platnu, Metropolitan, New York.
  32. Gitaristica, 1672. - ulje na platnu, Iveagh Bequest Kenwood House, London.
  33. Dama za virginalom, 1673/75. - ulje na platnu, Državna galerija, London.
  34. Dama za virginalom, 1673/75. - ulje na platnu, Državna galerija, London.
  35. Dama sjedi za virginalom, 1670. - ulje na platnu, Wynn Las Vegas.

Vermeer u drugim umjetnostima[uredi - уреди]

Izvori i zabilješke[uredi - уреди]

Specifične reference:

  1. Reynier Vermeerovo ime je zapravo bilo Reynier Vos (Lisac), ali je uzeo ime Van der Meer.
  2. Vermeer biography, National Gallery of Art Retrieved July 13, 2007.
  3. B. Broos, A. Blankert, J. Wadum, A.K. Wheelock Jr. (1995) Johannes Vermeer, Waanders Publishers, Zwolle
  4. In-depth discussion of "Woman Holding a Balance" from the National Gallery of Art website
  5. Stolen, a documentary about the theft of The Concert, from the PBS website

Opće reference:

  • Sheldon, Libby and Nicola Costaros (2005), Johannes Vermeer’s ‘Young woman seated at a virginal’, THE BURLINGTON MAGAZINE, February 2006, Number 1235, Volume CXLVIII.
  • Schneider, Nobert (1993), Vermeer, Benedikt Taschen Verlag GmbH, Köln.
  • Wadum, J., “Contours of Vermeer”, in Vermeer Studies. Studies in the History of Art, 55. Center for Advanced Study in the Visual Arts, Symposium Papers XXXIII, eds. I. Gaskel and M. Jonker. Washington/New Haven (1998), pp. 201–223.
  • Vermeer, Johannes. (2007). In Encyclopædia Britannica. Retrieved July 13, 2007, from Encyclopædia Britannica Online: [1].

Vanjske poveznice[uredi - уреди]