Hvason-5
| Hvason-5 화성 5호 | |
|---|---|
| Vrsta | balistički projektil kratkog dometa (SRBM) |
| Država porijekla |  Sjeverna Koreja
|
| Historija uporabe | |
| Korišten od | Vidi korisnici |
| Historija proizvodnje | |
| Projektirano | 1979. ili 1980. – 1984. |
| Razdoblje proizvodnje | 1980. – 1984. (testni period) 1985. – 1989. (serijska proizvodnja) |
| Karakteristike | |
| Masa | ~4873 kg |
| Visina | 11,18 m |
| Bojeva glava | 987 – 1000 kg |
| Domet | 285 – 330 km |
| Pogonsko gorivo | tekuće; TM-185 (80% kerozina i 20% benzina) |
Hvason-5 (kor. 화성 5호; hanja: 火星 5號; ili Hwasong-5) je sjevernokorejski taktički balistički projektil razvijen na temelju sovjetske rakete R-17 Elbrus. Elbrus je dio obitelji projektila koji nose NATO oznaku Scud.
Sjeverna Koreja je prve R-17 Elbrus projektile nabavila od Egipta 1979. ili 1980. godine. Riječ je o egipatskoj protuusluzi zbog sjevernokorejskog sudjelovanja u Yom Kippurskom ratu. Budući da su u to vrijeme odnosi DNR Koreje i Sovjetskog Saveza bili zategnuti a kineska vojna pomoć nepouzdana, zemlja se odlučila na reverzni inžinjering egipatskih projektila. Cijeli projekt je uključivao izgradnju infrastrukture koja se temeljila na 125 tvornica u Pjongjangu, istraživačko-razvojni institut u Sanum-dongu te lansirno postrojenje Musudan-ri.
Prvi prototipovi su dovršeni 1984. godine te im je dano ime Hvason-5 dok su na Zapadu poznati kao Scud Mod. A. Tehnički je riječ o identičnim R-17E raketama koje su dostavljene iz Egipta. Prvi testni letovi su obavljeni u travnju 1984. ali je prva inačica imala ograničenu proizvodnju te nije uvedena u operativnu uporabu. Njena svrha bila je da potvrdi proces proizvodnje.
Konačna inačica Hvason-5 (Scud Mod. B ili Scud-B) se počela proizvoditi 1985. ali sporim tempom. Taj model je imao nekoliko manjih poboljšanja u odnosu na izvorni sovjetski dizajn. Tako je izmijenjen izvorni Isajev motor čime je domet rakete povećan s 280 na 320 km. Također, mala poboljšanja su posebice vidljiva i u navigacijskom sustavu ali su precizni detalji nepoznati. Projektil može prenositi bojevu glavu od jedne tone s jakim eksplozivom (HE), te kemijskim, a vjerojatno i biološkim sadržajem.
Proizvodini ciklus je trajao do 1989. godine kada je raketu zamijenio napredniji Hvason-6.
Korisnici[uredi | uredi kod]
Sjeverna Koreja: primarni korisnik.
Egipat: Egiptu je dostavljena tehnologija i pomoć u proizvodnji Hvason-5 i Hvason-6 projektila.[1]
Etiopija: prema nepotvrđenim informacijama, Etiopija također koristi rakete Hvason-5.[1]
Iran:[1] zemlji je 1985. godine dostavljeno između 90 i 100 Hvason-5 raketa iz Sjeverne Koreje ukupne vrijednosti 500 milijuna USD. Kao dio dogovora, Sjeverna Koreja je pristala na transfer raketne tehnologije što je omogućilo Iranu da razvije vlastitu proizvodnju projektila. Hvason-5 se u Iranu proizvodio pod nazivom Šahab-1. Također, zemlja je proizvodila i druge sjevernokroejske rakete kao što su Hvason-6 (Šahab-2) i Rodong-1 (Šahab-3).[2]
Jemen[1]
Republika Kongo: prema nepotvrđenim informacijama, Republici Kongu su dostavljene rakete Hvason-5.[1]
Sudan[1]
UAE: 1989. godine je naručeno 25 projektila Hvason-5. Međutim, emiratska vojska nije bila zadovoljna njihovom kvalitetom tako da su rakete povučene i uskladištene.[1][3]
Vijetnam:[1] 1989. godine je dostavljeno 25 projektila Hvason-5.
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 „N. Korean Ballistic Missile Export Partners”. Arhivirano iz originala na datum 2013-04-04. Pristupljeno 2015-11-29.
- ↑ The Global Range of Iran's Ballistic Missile Program
- ↑ Joseph S. Bermudez: "A History of Ballistic Missile Development in the DPRK: First Ballistic Missiles, 1979-1989", James Martin Center for Nonproliferation Studies, 2001.