Korejski jezik
| Korejski 한국어, 조선말 Hangugeo, Chosŏnmal |
|
| Države govorenja: |
Južna Koreja Sjeverna Koreja |
| Regije govorenja: |
Uglavnom se govori u Jugoistočnoj Aziji |
| Broj govornika: | 78 milijuna |
| Rang: | 17. |
| Klasifikacija: | Izolirani jezici ili Altajski |
| Službeni status | |
| Služben u: | Južna Koreja Sjeverna Koreja |
| Regulatori: | - |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | ko |
| ISO 639-2: | kor |
| SIL | kor |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Korejski jezik (한국어 / 조선말; ISO 639-3: kor) službeni je jezik Sjeverne i Južne Koreje. To je također jedan od dva službena jezika u pokrajini Yanbian u Kini. Ukupno preko 66.305,000 govornika, od toga 42,000,000 u Južnoj Koreji (1986); 20,000,000 u Sjevernoj Koreji (1986); 1.920,000 u Kini (2000) gdje su etnički poznati kao Chaoxian; 670,000 u Japanu (1988); 149,000 u Ruskoj federaciji (2002). Nepoznat broj u Bangkoku, Tajland.
Kroz povijesna razdoblja korejski se jezik dijeli na stari korejski, srednji korejski, moderni korejski i današnji korejski.
Dijalekti: ch’ungch’ongdo, cheju, chollado, hamgyongdo, hwanghaedo, kyongsangdo, p’yong’ando, seoulski[1].
Povijest [uredi - уреди]
Nekada je korejski jezik bio pisan Hanja (kineskim) pismom. U 15. je stoljeću nacionalni sustav pisanja, danas poznat pod imenom Hangul, razvijen od strane korejskog kralja Sejonga Velikog.
Izvori [uredi - уреди]
 Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak! |
Eksterni linkovi [uredi - уреди]
