Hren

Izvor: Wikipedia
Hren
Cvjetovi hrena
Cvjetovi hrena
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Podrazred: Brassicales
Red: Brassicales
Porodica: Brassicaceae
Rod: Armoracia
Vrsta: Armoracia rusticana
Područje života
Korijen hrena

Hren (lat.Amoracia rusticana, Cohlearia amoracia) je iz porodice Brassicaceae.

Karakteristike[uredi - уреди]

Hren je grmasta biljka do 1,2 m visoka. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Upotrebljava se samo svjež korijen, no jestivo je i mlado lišće. Može se dugo sačuvati u podrumu zakopan u vlažan pijesak. Hren samonikao raste uz rijeke i jezera, te na vlažnim livadama i zapuštenim površinama.

Rasprostranjenost[uredi - уреди]

Prapostojbina hrena je istočna i južna Evropa (ime je slavenskog porijekla), gdje se danas može naći u divljoj formi. Odatle se raširio po Evropi. Japanski hren, vasabi, je po aromi sličan evropskom, ali se zelenom bojom razlikuje od njega.

Upotreba[uredi - уреди]

Prvobitno je hren služio kao ljekovita biljka. U srednjem vijeku koristili su ga protiv trovanja, bolova u uhu, groznice itd. Danas se koristi da bi se poboljšala otpornost organizma i u zaštiti od prehlade. Pospješuje isto tako krvotok, olakšava iskašljavanje, liječi od gripe i infekcije mokraćovoda. Kod vanjske upotrebe primjenjuje se kao oblog kod reume, zglobobolje, uboda insekata, išijasa i bolova nerava. Kod glavobolje treba udisati miris naribanog hrena. Pomaže kod teškoća probave. Sadrži antibakterijske i antikarcinogene tvari, kojih ima i bijeli luk (allicin, sinigrin). Hren nije podoban za osobe sa bubrežnim, želučanim i teškoćama štitnjače. Kao začin služi se najčešće nariban, kao dodatak kuhanom mesu ili kao dodatak umacima.

Hemijski sastav[uredi - уреди]

Zbog svoje ljekovitosti bio je poznat još u antičko doba. Sadrži vitamine C, B1, B2 i B6, kalijum, kalcijum, magnezijum, željezo i fosfor. Djeluje antibakterijski.

U hemijskom sastavu ima sinigrin, koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, glikozu i kalijum-hidrogensulfat. Sadrži i šećer, asparagin, glutamin i dr. Hren je omiljen narodni lijek i zdrav začin. Djelovanje mu je slično gorušici, koja se koristi za izradu senfa.

Narodno vjerovanje[uredi - уреди]

Hrenu se oduvijek pripisivala ljekovita moć, pa su ga zbog toga narezanog na kolutove i nanizanog na konac stavljali djeci oko vrata, kao amajliju. Kriška hrena u novčaniku, po vjerovanju, čini da on nikada nije prazan.

Galerija[uredi - уреди]