Harold Alexander

Izvor: Wikipedia
Harold Alexander
Harold Alexander

Mandat
12. travnja 1946. – 28. veljače 1952.
Prethodnik Alexander Cambridge
Nasljednik Vincent Massey

Rođenje 10. prosinca 1891.
Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Smrt 16. lipnja 1969.
Ujedinjeno Kraljevstvo Slough, Ujedinjeno Kraljevstvo
Supruga Lady Margaret Alexander
Vjera anglikanac

Feldmaršal Harold Rupert Leofric George Alexander, 1. grof Alexander od Tunisa (London, 10. prosinca 1891. - Slough, 16. lipnja 1969.), britanski vojskovođa i feldmaršal.

Zapamćen je kao vođa 15. britanske armije tijekom invazije Sicilije 1943. u sklopu Drugog svjetskog rata. Nakon rata služio je kao generalni guverner Kanade.

Alexander je rođen u dobro stojećoj aristokratskoj obitelji, školovanje je započeo u engleskim javnim školama ali se naknadno prebacio na Sandhurst gdje se školovao za vojnog časnika. Ugled je stekao svojim aktivnostima u Prvom svjetskom ratu u kojem je zaslužio brojna priznanja i odlikovanja. Upravo zbog toga i nakon rata nastavio je svoju vojnu karijeru u službi Britanske vojske u Europi i Aziji. U Drugom svjetskom ratu, Alexander je djelovao kao visokopozicionirani vojni zapovjednik u sjevernoj Africi i Italiji. On je zapovjedao 15. vojnim odsjekom na Siciliji i u Italiji prije nego je bio postavljen za Vrhovnog savezničkog zapovjednika Mediterana. Kralj George IV. imenovao ga je 1946. na prijedlog kanadskog premijera za generalnog guvernera Kanade. Kako je Alexander novu poziciju preuzeo sa velikim entuzijazmom ubrzo je osvojio i masovne simpatije Kanadskog stanovništva. Bio je posljednji guverner rođen izvan Kanade prije imenovanja Adrienne Clarkson 1999. godine.

Harold Alexander posjetio je jednom prilikom i borce na Srijemskom frontu u Jugoslaviji i tom prilikom je Združenom generalštabu Britanske armije 28. februara 1945. godine javio:

Wikicitati „"Posetio sam partizansku borbenu liniju kod Šida. To je posebno organizovan front sa rovovima... Jugosloveni zaslužuju da im pomognemo, jer se bore sa ograničenim sredstvima s kojima raspolažu, da oteraju Nemce iz svoje zemlje."“
()

Broj primljenih počasti po državama;[uredi - уреди]

Ujedinjeno kraljevstvo: 43 primljene počasti
Britanske kolonije, dominoni i države pod formalnom upravom: 16 primljenih počasti
Engleska: 4 primljene počasti
SAD: 4 primljene počasti
Francuska: 1 primljena počast
Poljska: 1 primljena počast
Grčka: 1 primljena počast
SSSR: 1 primljena počast
posebne počasti: 4 primljene počasti