Franjo Trenk

Izvor: Wikipedia
Franjo Trenk
Barun Franjo Trenk.
Barun Franjo Trenk.
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1. siječnja 1711.
Mjesto rođenja Reggio Calabria
Datum smrti 4. listopada 1749.
Mjesto smrti tamnica Spielberg u Brnu
Puno ime Franz von der Trenck
Titule barun
Knjige Merckwürdiges Leben und Thaten des weltberümten Herrn Francisci Freiherrns von der Trenck
Opis vojnoga službovanja
Čin pukovnik
Jedinice Trenkovi panduri

Franjo Trenk, njemački: Franz von der Trenck, (Reggio Calabria, Italija, 1. siječnja 1711. - tamnica Spielberg u Brnu, 4. listopada 1749.), austrijski pukovnik.

Životopis[uredi - уреди]

Odgojen je kod šopranskih i požeških isusovaca, ali opredijelio se za vojnu službu. Od 1741. godine sudjelovao je u austrijskom nasljednom ratu s četom dragovoljaca i pomilovanih hajduka poznatih pod imenom Trenkovi panduri, s kojima je uspješno ratovao u Šleskoj, Austriji, Bavarskoj i Češkoj.

Trenk je preživio 102 dvoboja. Što u ratu, što u dvobojima ranjen je 14 puta a dva puta osuđivan je na smrt. Bio je sin pukovnika Ivana Henrika, Prusa koji je iz zahvalnosti što je dobio dobru vojnu službu od carice Marije Terezije, prešao na katoličanstvo. Iako nije bio Hrvat podrijetlom, pojava baruna Franje Trenka u povijesti hrvatskoga naroda i povijesti ratovanja ostavila je upečatljiv dojam. Pod njegovim zapovjedništvom Hrvati, poglavito iz hrvatske regije Slavonije, proslavili su se kao izvrsni ratnici.

Za života je govorio "Ich bin Schlavoner",[1] i kada je to govorio plemić pruskoga podrijetla, onda je imao dobar razlog za to. Uz njegovu genijalnost Hrvati su u Europu uveli prvu vojnu glazbu, prvi su u Europi koristili turski instrument činele.

Koliko su panduri bili cijenjeni kao ratnici govori podatak kako su se u razdoblju njihova ratovanja u cijeloj Europi izrađivali dugi lovački noževi s natpisima VIVAT PANDUR i s vrhom koji se zvao pandur spitze.

Mnogobrojni Trenkovi protivnici dizali su optužbe protiv Trenka. Uglavnom su ga tužili otpušteni časnici a optuživali su ga za:

  • okrutno postupanje s vojnicima i časnicima;
  • silovanje žena i djevojaka;
  • pronevjeru državne blagajne;
  • namjerno puštanje pruskoga kralja Fridrika II., kojega je navodno mogao zarobiti;
  • navodno otpremanje 30.000 pušaka u Slavoniju sa svrhom podizanja bune protiv kraljice itd.

Na sudu su se sve optužbe pokazale neutemeljene, međutim njegovi protivnici su neumorno obnavljali postupak. Kraljica je predlagala Trenku neka moli oprost, ali njegov ponos mu to nije dozvoljavao. Osuđen je u Beču na gubitak čina i doživotnu tamnicu, a tijekom procesa napisao je autobiografiju koja je inspirirala Srećka Albinija za stvaranje operete "Barun Trenk".

Svoj i mladi burni život skončao je u 39. godini, 4. listopada 1749. godine, u tamnici u Spilbergu kraj Brna, u Moravskoj,[2] nakon što je napisao oporuku i dvije knjige memoara.

Tradicija i spomen[uredi - уреди]

  • Trenkovi panduri zadržali su svoj kontinutitet, najduži u povijesti hrvatske vojske, nakon što je Trenkova pukovnija pretvorena u slavonski bataljun 22. prosinca 1748. godine a nekoliko godina kasnije (1756. godine) slavonski bataljun pretvoren je u ugarsku, 53. pješačku pukovniju koja je s kasnijim sjedištem u Zagrebu održana sve do 1918. godine.[2]
  • U Slavoniji u usmenoj predaji žive priče o barunu Trenku u dobrom svjetlu. Bijaše to vrlo neobičan čovjek: izvrstan đak, nadmeni kavgadžija, umjetnik, kockar, ljubavnik, lucidni umjetnik rata, kavge, vrlo vješt borac sabljom, kuburom, darežljivi vlastelin, glazbenik i što sve ne!
  • Danas u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj postoje povijesne udruge koje njeguju tradiciju Trenkovih pandura i kada Nijemci viču: "Wir sind Kroaten, wir sind panduren!", onda postoji jak razlog za to.
  • 2011. godine u Požegi u današnjoj Cehovskoj ulici postavljena mu je spomen ploča i to na mjestu gdje je nekada bila njegova kuća u kojoj je živio za svojih boravaka u Požegi.[3]

U popularnoj kulturi[uredi - уреди]

Na početku drugog svjetskog rata je godine 1940. u Njemačkoj snimljen igrani film Trenck, der Pandur u kome je Trenkov lik iskorišten kao protagonist fiktivnih pustolovina. Glumio je tada najpopularniji njemački glumac Hans Albers.

Unutarnje poveznice[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]