Everyone Says I Love You

Izvor: Wikipedia
Everyone Says I Love You

Omot DVD-a
Režija Woody Allen
Producent Robert Greenhut
Scenario Woody Allen
Uloge Alan Alda
Woody Allen
Drew Barrymore
Lukas Haas
Goldie Hawn
Gaby Hoffmann
Natasha Lyonne
Edward Norton
Natalie Portman
Julia Roberts
Tim Roth
David Ogden Stiers
Muzika Dick Hyman
Montaža Susan E. Morse
Distribucija Miramax Films
Datum(i) premijere
6. decembar 1996 (1996-12-06) (SAD)



Trajanje 101 min.
Jezik engleski
Budžet 20 mil. $ (proc.)[1]
Bruto prihod 34.633.353 $[1][2]

Everyone Says I Love You je američki filmski mjuzikl snimljen 1996. u režiji Vudija Alena sa Dru Barimor i Edvardom Nortonom u glavnim ulogama. Snimljen je u Njujorku, Parizu i Veneciji. Radnja prati doživljaje dvoje glavnih protagonista - Holdena Spensija i njegove devojke Skajler Dendridž - i njihovih porodica koji pripadaju menhetenskoj višoj klasi.

Za film je karakteristično da se "normalna" radnja prekida muzičkih brojevima, odnosno klasičnim pop pesmama iz prve polovine 20. veka koje izvode glumci, od kojih mnogi nisu profesionalni pevači. Film je zaradio 9,8 milijuna $ čime je bio tek 128. najkomercijalniji film u američkim kinima 1996.[1] ali je nominiran za Zlatni globus za najbolji film - komedija ili mjuzikl.

Na prostoru bivše Jugoslavije je distribuiran pod naslovima Svi kažu volim te ili Svako kaže volim te.

Radnja[uredi - уреди]

Pisac Joe Berlin živi na relaciji New York-Pariz ali nakon razvoda od supruge Steffi nikako ne može naći pravu ženu. Steffi i njen novi suprug Bob Dandridge povremeno Joeu daju savjet u partnerima. Boba kćer Skylar želi se udati, ali njen zaručnik Holden Spence skriva zaručnički prsten u porciji sladoleda, te ga Skylar zabunom pojede.

Jednog dana, Joe u Veneciji upozna udanu umjetničku povjesničarku Von Sidell iz New Yorka te se zaljubi. Ispostavlja se da njegova kćer zna psihijatra kod kojeg Von Sidell ide na terapije. Tako Joe to iskorištava kako bi popravio navike u skladu s njenim željama te tako stekao njenu naklonost.

Bob ima svojih problema: on je uvjeren liberal i Demokrat te je zgrožen što je njegov sin odjednom promovira desničarske stavove i Republikansku stranku. Međutim, nakon jednog pregleda ispostavlja se da mozak njegovog sina nije imao dovoljno opskrbe kisikom. Nakon operacije, sin opet počne misliti kao ljevičar. Obitelj Dandridge provodi Božić u Parizu. Joe i Steffi se opet nađu i govore o prošlim vremenima. Počnu plesati na obali Seine.

Uloge[uredi - уреди]

Glumac Uloga
Edvard Norton Holden Spensi
Dru Barimor Skajler Dendridž
Alan Alda Bob Dendridž
Natali Portman Lora Dendridž
Goldi Hon Stefi Dendridž
Tim Rot Čarls Feri
Džulija Roberts fon Sajdel
Liv Tajler devojka (isečena scena)
Goldi Hon Stefi Dendridž

Kritike[uredi - уреди]

Film počinje, priznajem, zbunjujuće. Ne zato što je mjuzikl, na čijem početku gledamo Eda Nortona i Drew Barrymore kako zaljubljeno pjevuše oko fontane, nego zato što za prizore pjevanja i plesa uistinu na početku ne nalazimo poseban razlog. Allen ne uživa u ekraniziranju glazbenih točaka, već pušta da koreografija u jednom širokom planu čini svoje. Njegovi glumci ne pjevaju bolje od amatera, zajedno s njim samim, jer ih je birao kao glumce, uopće ne mareći kako stoje sa sluhom. Cilj mu očito nije bio vratiti život nekada vrlo popularnom žanru, kao što su to pokušali posljednjih godina učiniti neki drugi mjuzikli i izgorjeli u svojoj ambicioznosti, a niti je u svom "nemarnom" odnosu prema svemu išao za parodiranjem. No, odjednom sve postaje jasnije kada shvatimo da smo glazbenim točkama nesvjesno uvučeni u prekrasnu filmsku čaroliju i blagost nekadašnjih hollywoodskih mjuzikala, koji fantastično ističu finu emocionalnost priče, uz neizbježan humoristički duh.

Arsen Oremović, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[3]

Ja ne znam pjevati. Ne znaju ni neki likovi u Allenovom filmu. Zašto bi ih to spriječilo? Tko želi proći kroz život bez pjevanja? Ovdje je film koji mi je dao bezazlen osmijeh na mojem licu tijekom većine vremena svojeg trajanja. Film koji se sjeća nevinosti starih hollywoodskih mjuzikala i spaja ju sa nekoliko od Allenovih najsmiješnijih i najzamršenijih radnji, u kojima složeni stanovnici New Yorka pokušavaju uhvatiti jednostavnost prve ljubavi. Trebali bi imati srce od kamena da odolite ovom filmu.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[4]

Izvori[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Ilinčić, Dražen; Oremović, Arsen; Heidl, Janko (1999). Kino i video vodič '99. Zagreb: Večernji list. ISBN 9789539770202. 

Eksterni linkovi[uredi - уреди]