Demel

Izvor: Wikipedia
Demel
K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne
 Enterijer Demela
Enterijer Demela
Koordinate: 48°12′N 16°22′E / 48.2, 16.367
 Austrija

Demel punim nazivom K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne) je jedna od najpoznatijih slastičarni i kavana u Beču na Kohlmarktu, u neposrednoj blizini carske rezidencije Hofburg. [1]

Historija[uredi - уреди]

Osnivač Demela bio je pekarski kalfa Ludwig Dehne iz Württemberga koji se 1786. naselio u Beču i otvorio slastičarnu na Michaelerplatzu kojoj su odlično išle krafne punjene pekmezom, ali i druge vješto oblikovane i ukrašene slastice. Njegov sin August prodao je dućan 1857. svom kalfi Christophu Demelu. Njegovi sinovi Josef i Carl, uspjeli su dobiti koncesiju dvorskih dobavljača konditorskih proizvoda i od tad se firma diči svojim punim nazivom Kraljevski i carski Konditoraj Ch. Demel sinovi (K. u. K. Hofzuckerbäcker Ch. Demel’s Söhne). [1]

Enterijer Demela na Kohlmarktu

Braća Demel preselila su 1888. radnju u palaču na Kohlmarktu, jer se u to vrijeme po nalogu cara Franje Josipa rušile zidine oko Hofburga - tako da se slastičarna nakon toga našla praktički na ulazu u Hofburg. Tad su naručili kod najprestižnije bečke firme za unutrašnju dekoraciju u to vrijeme - Portois und Fix, uređenje lokala u rokoko stilu (koji je ostao do danas).

Slastičarna Demel se i nakon propasti Austro-Ugarske monarhije 1918., i nadalje vješto kitila svojim starim nazivom Kraljevski i carski (K. u. K.) na ambalaži, iako je u to vrijeme to bilo strogo zabranjeno. Tako da je Anna Demel uspjela preživjeti teška vremena, zbog tog su je 1952. izabrali u Kommerzialrat (Privredna komora) kao prvu ženu. Njena usvojena kći Klara Demel nastavila je voditi firmu od 1956. [1]

Nakon Klarine smrti 1965., Demel je nastavio voditi njen muž barun Federico Berzeviczy-Pallavicini. On je bio talentirani umjetnik, učenik i nastavljač tradicije - Wiener Werkstaetten tako da je sam dizajnirao većinu ambalaže za tada već veliki pogon konditorskih proizvoda, - ta ambalaža ostala je do danas ponos Demela. Federico je na kraju 1972. prodao Demel i otišao živjeti u Italiju i New York, gdje je nastavio raditi kao arhitekt i dizajner.

Narednih 30 godina Demel je doživio brojne turbulencije, i promijenio vlasnike u više navrata, od 2002. vlasnik Demela je austrijska firma DO & CO grupa. [1]

Ostale stvari vezane uz Demel[uredi - уреди]

Grad Beč otvorio je 2000. muzej u podrumu zgrade pod imenom Demel Chocolate and Marzipan Museum, sa artefaktima iz historije slastičarstva i konditorske proizvodnje. [2]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]