Cap Anson

Izvor: Wikipedia
Cap Anson
Cap Anson
prvi Baseman
s palicom: desno bacao: desno
MLB debi
6.5., 1871. za Rockford Forest Citys
Posljednja utakmica
3.10., 1897. za Chicago Colts
Statistike karijere
AVG     .333
HR     97
RBI     2076
Timovi
Najvažniji podaci karijere i nagrade

Adrian Constantine "Cap" Anson (17.4. 185214.4. 1922). bio je američki profesionalni igrač bejzbola u National Associationu i Major League Baseballu. Igrao je dvadesetsedam uzastopnih sezona, što predstavlja rekord.[1]

Cap Anson se rodio u Marshalltownu u državi Iowa. Rani život mu je obilježen sklonošću nedisciplini, zbog koje je bio izbačen s Univerziteta Iowe.

Od akademske karijere je više volio bejzbol, pa se 1871. priključio Rockford Forest Citysima, odnosno zaigrao u prvoj profesionalnoj bejzbol ligi. Sljedeće sezone je prešao u Athletic of Philadelphia, gdje se i oženio.

Godine 1875. ga je William Hulbert, jedan od čelnika Chicago White Stockingsa odlučio angažirati za svoj klub te s njime, kao i s nekoliko vodećih igrača, počeo pregovarati o transferu. To je bilo protivno pravilima NA, pa je, čim se to otkrilo, Hulbert odlučio osnovati novu organizaciju pod nazivom National League (NL). Anson se bio skrasio u Philadelphiji i razmišljao da ipak ostane, ali ga je Hulbert ipak na kraju prisilio da se drži već potpisanog ugovora.

Tako je 1876. Anson došao u Chicago White Stockings, a tri godine kasnije je postao njegov kapetan-menadžer. Tamo se istakao kao prilično talentiran bejzbolski stručnjak, te je uveo rotaciju pitchera i proljetni trening. Nastavio je i dobro igrati te je tako postavio cijeli niz rekorda. S druge strane je bio poznat po rasističkim stavovima, te je odbio da njegov klub igra egzibicijske mečeve s crnačkim timovima.

Pred kraj karijere u White Stockingsima, koji su zbog nove, mlađe postave bili poznati pod nadimkom Colts (Ždrijepci), nekada vatreni Anson je uživao nadimak "Stric" i "Djed". Nakon isteka ugovora 1897. godine su Coltse nazivali Orphans (Siročad). Anson se nakon toga jednu godinu zadržao kao menadžer New York Giantsa, ali je iste godine definitivno napustio bejzbol.

Nakon toga se, uglavnom neuspješno, bavio privatnim biznisom. Godine 1905. je svoju popularnost odlučio iskoristiti za političku karijeru te je 1905. godine izabran za gradskog arhivara Chicaga. Dvije godine kasnije, pak, nije kao kandidat Demokratske stranke uspio proći preliminarne izbore za gradskog šerifa.

Nakon bezuspješnog pokušaja da se vrati bejzbolu, počeo se zarađivati novac kao zabavljač u vodviljima, a od 1921. su u njegovoj točki sudjelovale i njegove kćeri. Karijeru je nastavio sve do smrti uzrokovane bolešću žlijezda. Nakon smrti u 69. godini života je pokopan na čikaškom groblju Oak Woods.

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Most Seasons Played". Baseball-Reference.com. http://www.baseball-reference.com/leaders/leaders_most_seasons.shtml. pristupljeno 21.11. 2006.-.  (Obratiti pažnju da Ryanovih 27 sezona nisu uzastopne)

Vanjske veze[uredi - уреди]

Prethodi:
Silver Flint
Menadžer Chicago White Stockings/Coltsa
1879-1897
Slijedi:
Tom Burns
Prethodi:
Charley Jones & John O'Rourke
Prvak National Leaguea u RBI
1880-1882
Slijedi:
Dan Brouthers
Prethodi:
George Gore
Prvak National Leaguea u battingu
1881
Slijedi:
Dan Brouthers
Prethodi:
Dan Brouthers
Prvak National Leaguea u RBI
1884-1886
Slijedi:
Sam Thompson
Prethodi:
Sam Thompson
Prvak National Leaguea u battingu
1888
Slijedi:
Dan Brouthers
Prethodi:
Sam Thompson
Prvak National Leaguea u RBI
1888
Slijedi:
Roger Connor
Prethodi:
Oyster Burns
Prvak National Leaguea u RBI
1891
Slijedi:
Dan Brouthers
Prethodi:
Bill Joyce
Menadžer New York Giantsa
1898
Slijedi:
Bill Joyce