Alen (hemija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Propadien, najjednostavniji alen, takođe poznat kao alen.

Alen je jedinjenje u kome jedan atom ugljenika ima dvostruke veze sa svakim od svoja dva susedna ugljenika.[1][2] Aleni se klasifikuju kao polieni, zajedno sa ostalim dienima. Osnovno jedinjenje alena je propadien. Jedinjenja sa strukturama alenskog tipa i sa više od tri ugljenika se nazivaju kumuleni. Aleni su mnogo reaktivniji od alkena. Na primer, njihova reaktivnost sa gasovitim hlorom je slična reaktivnosti alkina.

Struktura i vezivanje[uredi | uredi kod]

Geometrija[uredi | uredi kod]

3D prikaz alena.

Centralni ugljenik alena formira dve sigma veze i dve pi veze. Centralni ugljenik he sp-hibridizovan, i dva terminalna ugljenika su sp2-hibridizovana. Ugao između veza formiranih između tri alenska ugljenika je 180°.

Simetrija[uredi | uredi kod]

Simetrija i izomerizam alena je dugo fascinirao organske hemičare.[3] Za alene sa četiri identična supstituenta postoje dve ose rotacije kroz centralni ugljenik. Treća osa rotacije prolazi kroz C=C=C veze. Postoji i ravan simetrije koji prolazi kroz obe CH2 ravni. Ova klasa molekula pripada D2d tačkovnoj grupi. Usled simetrije, nesupstituisani alen nema dipolni moment.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 
  2. Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. 
  3. Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]