Testudines

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Testudines
Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Red: Testudines

Red kornjača Testudines (pokrajinski željke, ili Chelonii[1]) su red životinja iz klase gmizavaca, karakterističnih po svom oklopu.

Najstarije poznate kornjače su od pre oko 215 miliona godina[2], i trenutno na Zemlji postoji više od 300 različitih vrsta; od toga je sedam morskih, 180 slatkovodnih i preko 60 kopnenih vrsta.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama, morima, rekama i močvarama, a najviše ih ima u područjima sa umerenom i tropskom klimom. Naročito su brojne vrste u Severnoj Americi i Jugoistočnoj Aziji.

Osobine[uredi | uredi kod]

Oklop[uredi | uredi kod]

Sve kornjače se odlikuju oklopom koji je jedinstven u životinjskom svetu. Sastoji se od leđnog i trbušnog dela, koji su međusobno spojeni svojevrsnim koštanim „mostom“. U svom donjem delu oklop je masivne koštane građe. Preko tog koštanog sloja nalazi se sloj kože. Kod kornjača sa mekim oklopom taj sloj je kožast, dok se kod ostalih vrsta preko kože razvio tipičan pločasti oklop. Ploče se dele na grupe (leđne, bočne, ivične, repne itd. u zavisnosti na kojem delu tela se nalaze). Oklop se sastoji od oko 50 kostiju i evoluriao je pre više miliona godina.[3]

Ishrana[uredi | uredi kod]

Današnje kornjače nemaju zube. Raspolažu snažnim aparatom za hranjenje koji se razvio od čeljusnih kostiju. U prošlosti kornjače su imale zube, ali su se oni tokom evolucije izgubili i zamenjeni su preoblikovanim čeljustima. Kao i svi drugi gmizavci ni kornjače ne žvaću hranu nego otkidaju komade, pomažući se pri tome prednjim udovima. Kornjače mogu biti biljojedi kao i mesojedi. Međutim, svima je zajednička potreba za hranom bogatom kalcijumom koji im je neophodan za izgradnju oklopa. Da bi mogle uneti kalcijum, kornjačama je potreban vitamin D3.

Kretanje[uredi | uredi kod]

I na kopnu i u vodi kornjače se kreću krivudavo što je tipično za gmizavce. Pri tome se oslanjaju na oklop što im u vodi smanjuje potrošnju energije. Na kopnu njihovo kretanje često deluje vrlo nespretno. Morske kornjače su razvile jedinstven način kretanja. Mašu prednjim udovima koji podsećaju na peraje. Na taj način pod vodom postižu dosta veliku brzinu uz optimalnu potrošnju energije, što im omogućava prevaljivanje velikih udaljenosti.

Veličina[uredi | uredi kod]

Pored velikog broja vrsta čija se veličina kreće između 10 i 30 cm, tu su još i džinovske kornjače sa ostrva Galapagos i sa Sejšela čija dužina oklopa može biti i preko 1 m.

Čula[uredi | uredi kod]

Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. Bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmizavci, imaju četiri tipa fotoreceptora za razlikovanje talasnih dužina svetlosti.

Naročito im je izraženo čulo mirisa. Kod kornjača se čulo mirisa nalazi u grlu. Mirisom raspoznaju jestivu od nejestive hrane i prepoznaju tlo u koje mogu zakopati jaja.

Kornjače nemaju spoljno uvo. Ne čuju ni približno tako dobro kao ljudi. Umesto toga, osete duboke vibracije u svojoj okolini.

Glas[uredi | uredi kod]

Osim za vreme parenja, kornjače su uglavnom neme. Izuzetak je reakcija na strah, kada uvlače glavu u oklop i pritom ispuštaju glas koji podseća na frktanje. Kad traže mesto pogodno za polaganje jaja, ženke ispuštaju glas sličan stenjanju, slično mužjacima za vreme parenja.

Dužina života[uredi | uredi kod]

Kornjače mogu živeti jako dugo. DŽinovske kornjače sa Galapagosa mogu živeti i preko 200 godina. Neke američke kornjače žive duže od 100 godina. Neki primerci su dokazano doživeli starost od 180 godina.

Način života[uredi | uredi kod]

Tipični dan jedne kornjače sastoji se od potrage za hranom i, kod gotovo svih vrsta, izlaganja suncu. Ovo zadnje vrše usled regulisanja telesne temperature. One se zimi zakopavaju ili već u zavisnosti od vrste traže sklonište pod vodom, gde provode nekoliko meseci.

Razmnožavanje[uredi | uredi kod]

Kod vrsta koje žive u području umerene klime vreme parenja je u proleće i u jesen. Kod vrsta koje žive u tropskim i suptroskim područjima, vreme parenja zavisi od vlažnosti vazduha.

Nakon oplodnje, ženka ostaje plodna više godina, čime se može objasniti velika uspešnost kornjača kod naseljavanja novih životnih prostora.

Polaganje jaja nastupa nekoliko nedelja nakon oplodnje, ili, u umerenim klimatskim područjima, u proleće. NJihova jaja se svojim osobinama značajno razlikuju od vrste do vrste, i broj jaja je jako različit. Od samo tri jajeta kod jedne vrste, pa sve do više od 100 jaja kod morskih kornjača. Polaganje jaja se vrši isključivo na kopnu. Kad ženka pronađe odgovarajuće mesto, iskopa jamu i u nju polaže jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom ili biljnim materijalom.

Kod gotovo svih vrsta kornjača temperatura u leglu za vreme inkubacije određuje pol mladunaca. Ta osobina se pokazala značajnom kod veštačkog uzgoja koji se sprovodi u cilju očuvanja pojedinih vrsta kornjača. Nakon što se izlegu iz jaja, mladunci ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroše zalihe hrane iz jajeta. Na najsevernijoj granici rasprostranjenosti kornjača, mladunci koji se izlegu u kasno leto i iznenadi ih rani početak zime, ostaju zakopani u leglu do proleća. Majke ne pružaju nikakvu pomoć u uzgoju mladunaca. Do polne zrelosti prolazi puno godina. Polna zrelost kornjače ne zavisi od njene starosti nego od veličine.

Neprijatelji[uredi | uredi kod]

Neprijatelji kornjača su različiti. Dok su legla, kao i tek izležene kornjače, bespomoćno izloženi na milost i nemilost čak rakovima i pticama, za ozbiljno ugrožavanje odrasle kornjače potreban je neko veliki i snažan kao krokodil. Kornjače ozbiljno ugrožavaju i ljudi. U nekim delovima sveta ljudi jedu morske ali i slatkovodne i kopnene kornjače. Kako se radi uglavnom o krivolovu, populacije se, zbog dugog sporog dostizanja polne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na ivici nestanka.

Oboljenja[uredi | uredi kod]

Prehlada[uredi | uredi kod]

Prehlada može biti vrlo opasna po kornjaču i predstavlja verovatno najčešći uzrok smrti kornjače.[4] Najčešći uzrok prehlade je preniska temperatura i prljava voda zbog čega se oštećuje imuni sistem, kao i nedostatak vitamina A[5]. Premda prehlada može biti prolazna i laka, ona može biti i znak početka nekog ozbiljnog problema disajnih organa, poput infekcija, upale pluća itd.

Simptomi prehlade kornjače su kijanje, curenje iz nosa, otečene oči, zevanje (kada se kornjača bori za vazduh), ispuštanje kliktavih zvukova i sl. Kijanje može biti uzrokovano i raznim česticama u nosnim šupljinama (prašinom i sl.), a curenje iz nosa nekom alergijom. U slučaju da simptomi nisu sigurni, potrebno je posetiti veterinara. Moguće je da kornjača ima vode u plućima te ne može uneti dovoljno vazduha. Tada je potrebno rendgensko snimanje pluća. U slučaju upale pluća primetno je neujednačeno i nepravilno plivanje kao i nedostatak apetita.

Ako je uzrok prehlade bakterija, bolest se tretira antibioticima, kao i kod ljudi; mogu biti uneseni u organizam oralno ili pomoću injekcije. Ako je u pitanju virus, ne može se učiniti ništa osim povećanja temperature vode i sačekati da se organizam sam izbori.

Prvi korak pri lečenju bolesti koje liče na prehladu je podizanje temperature i prečišćavanje vode u kojoj kornjača boravi. To pomaže imunskom sistemu ali se mora paziti da temperatura ne bude previsoka — za različite vrste kornjača postoje različite maksimalne temperature u kojima mogu boraviti. Osim toga, kornjača se može izvaditi i na suvo i čuvati u kutiji sa određenom temperaturom i vraćati u vodu jednom ili dva puta dnevno na po pola sata da bi jela i pila vodu.[4] Ako od takvog tretmana kornjači ne bude bolje, potrebno je smesta posetiti veterinara da bi se dobila stručna pomoć.

Piramidalan oklop[uredi | uredi kod]

Piramidalan oklop je oboljenje kornjača uzrokovano nepravilnim rastom uzrokovanim najčešće lošom ishranom, ali i nedostatkom prirodne, sunčeve svetlosti. Manifestuje se piramidalnim izraslinama na oklopu, ili oklopom koji raste u nenormalnom smeru. Najčešći uzroci ovakvog oboljenja su sledeći[6]:

  • Ishrana bogata proteinima životinjskog porekla (mnoge kornjače su vegeterijanci i u prirodi uopšte ne jedu meso)
  • Ishrana sa visokim nivoom proteina biljnog porekla, kakva nije dobra čak ni za strogo vegeterijanske kornjače;
  • Nedovoljno kalcijuma u ishrani, koji je vrlo bitan za ispravan rast kornjača;
  • Malo ili nedovoljno izlaganja prirodnoj sunčevoj svetlosti. Piramidalnom oklopu su zato vrlo sklone kornjače koje se strogo drže u zatvorenom prostoru;
  • Nedovoljno vitamina D3 i/ili suviše fosfora u ishrani;
  • Ishrana bazirana na kućnim namirnicama sa visokim nivoom vlage i malo vitamina.

Ako se primeti u ranom stadijumu, dalji razvoj piramidalnog oklopa se može sprečiti, ali se ne može potpuno izlečiti[6].

Piramidalan oklop se, nažalost, ne manifestuje samo na površini, nego kornjače sa ovim simptomima najčešće boluju i od drugih fizičkih oboljenja, poput kamena u bubregu, slabe koštane strukture i renalnih problema. U nekim slučajevima, kornjača zbog nenormalnog oblika oklopa ne može sama da se hrani, tako da je ljudska pomoć neophodna pri svakom obroku.

Određene vrste kornjača, poput vrsta Geochelone sp., Psammobates sp., i još nekih, imaju prirodno piramidalan oklop i to kod njih ne predstavlja oboljenje.

Pokušaji očuvanja[uredi | uredi kod]

Ugroženost zbog promene okoline[uredi | uredi kod]

Životni prostor mnogih vrsta kornjača je ugrožen. Kopnene kornjače na njihovim prastarim područjima mnogi poljoprivrednici smatraju štetočinama i često ih ubijaju. Mnogi putevi presecaju njihovu životnu sredinu, pa vozila uzrokuju smrt velikog broja jedinki. Pritom, često je reč o ženkama koje traže odgovarajuće mesto za polaganje jaja. Industrijske otpadne vode ljudi često ispuštaju u sredinu nastanjenu vodenim kornjačama čime se ona menja. Morskim kornjačama turizam otežava pristup plažama pogodnim za polaganje jaja. Tek izležene kornjačice koje noću izlaze iz legla na površinu, orijentišu se svetlucanjem vode da dođu do relativne sigurnosti mora. Zbog veštačke svetlosti gube orijentaciju. Morske kornjače se često upletu u lutajuće ribarske mreže i udave se ili progutaju plastiku verujući da se radi o meduzi.

Ugroženost od strane čoveka[uredi | uredi kod]

Kornjačina jaja se na plažama često tako intenzivno skupljaju, da je bez ozbiljnih mera zaštite opstanak nekih vrsta veoma ugrožen. Neke kornjače se smatraju delikatesom pa ih ljudi intenzivno love.

Kriza kornjača u Aziji[uredi | uredi kod]

Zadnjih godina se sa zabrinutošću posmatra kako se veliki broj kornjača (uglavnom slatkovodnih) nudi na pijacama Jugoistočne Azije. Smatra se da su neke vrste u prirodi neposredno pred izumiranjem. Zadnjih desetak godina se u Kini osnivaju farme za uzgoj kornjača radi pokrivanja potreba tržišta kako bi se prekinuo ili bar značajno smanjio krivolov. S druge strane, te su farme otvorile jedan sasvim novi problem. Egzotičan izgled kornjače povećava cenu na tržištu, pa se zbog toga pokušavaju uzgajati hibridne kornjače. To, s jedne strane ugrožava očuvanje vrste. Sa druge strane, to potpuno dovodi u pitanje sistematiku kornjača Jugoistočne Azije.

Mere zaštite kornjača[uredi | uredi kod]

Kako bi se pružila pomoć u nevolji Jugoistočnoj Aziji, koordinirano se u mnogim zoološkim vrtovima sprovodi projekat uzgoja kornjača sa tog područja.

Takođe, kako bi se skrenula pažnja na ugroženost te vrste, koja se inače naziva još i živim fosilima, 23. maj je proglašen Međunarodnim danom kornjača.

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Testudines
Wikivrste imaju podatke o: Testudines