Zagrebački tramvaj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zagrebački tramvaj
Datoteka
Novi zagrebački tramvaj
Opšte informacije
Država  Austrougarska
 Kraljevina Jugoslavija
 Jugoslavija
 Hrvatska
Grad Zagreb
Infrastruktura
Dužina trase 148 [1] km
Širina koloseka 1000 mm
Depoi 2 (Dubrava i Trešnjevka)
Operacija
Linije 15 dnevnih i 4 noćnih

Zagrebački tramvaj je jedan od oblika javnog prijevoza u Zagrebu, koje obavlja Zagrebački električni tramvaj jedna od podružnica Zagrebačkog holdinga.

Svakodnevni tramvajski promet odvija se na 116 346 metara pruga, sa 179 tramvaja i 26 prikolica. [1]Ukupna dužina svih pruga na 15 linija dnevnog prometa iznosi 148 km, a na četiri noćne linije 57 km. Po gradu ima 167 skretnica, i 256 tramvajskih stajališta. Prosječno se godišnje tramvajima u Zagrebu preveze oko 204 000 000 putnika. [1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Replika zagrebačkog konjskog tramvaja u Tehničkom muzeju u Zagrebu

O potrebi uvođenja konjskog tramvaja, u Zagrebu se počelo razmišljati još 1885., a ideja se približila realizaciji 1887., kad je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu izgradnju konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. [2]Zbog nedostatka sredstava Gautier je promijenio plan i predložio gradnju pruge samo po Zagrebu. Koncesiju za gradnju pruge dobio je 7. marta 1891., ali nije započeo graditi, već je uz pristanak poglavarstva prenio svoja prava i obaveze na Društvo zagrebačkih građana. Ono je 11. maja 1891. počelo graditi jednosmjernu prugu. [2]

Karta sa linijama zagrebačkog tramvaja

Prvi konjski tramvaj pušten je u promet 5. septembra 1891. na pruzi dugoj 8 km, širine 760 mm. Ona je išla od mitnice u Vlaškoj (današnji Kvaternikov trg), preko Vlaške, Draškovićeve, Jurišićeve preko Jelačićeva trga, i nadalje Ilicom do Vodovodne ulice (odnosno do Pivovare) uz jedan odvojak prema tadašnjem Južnom kolodvoru (današnji Zapadni kolodvor) i jedan odvojak koji je išao preko Frankopanske - Savskom cestom do Save.

Već sljedeće godine, izgrađena je pruga od Jelačićeva trga do novog kolodvora(današnji Glavni kolodvor) kog su izgradile Državne željeznice. [2]

Tramvajski vozni park te 1891. se sastojao od 10 zatvorenih i 6 otvorenih (ljetnih) kola, a već do 1910. narastao je na 38. Tramvaje je izgradila firma Weitzer iz Graza, oni su bili 5 m dugi, a široka 1,80 m, visoki 2,50 m. Prosječna brzina tih prvih tramvaja bila je 7,5 km/h. Prva zagrebačka remiza, sa štalom za konje i upravnom zgradom, bila je u Savskoj ulici na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja. [2]

Valiki tehnički preokret dogodio se 18. augusta 1910. kad je puštena u promet prva pruga električnog tramvaja, konjski tramvaj radio je još godinu dana, sve dok sve pruge nisu potpuno elektrificirane. [2] Nakon tog se svake dekade povećavao broj pruga i linija, 1980-ih je pruga prešla preko Save pa je odtad i taj dio grada povezan tramvajima.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Tramvajski prijevoz" (hrvatski). ZET. http://www.zet.hr/tramvaj.aspx. pristupljeno 29. 11. 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Tramvaj u Zagrebu" (hrvatski). ZET. http://www.zet.hr/tramvaj/povijest.aspx. pristupljeno 29. 11. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]