Yellow Submarine (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Yellow Submarine
poster filma
RežijaGeorge Dunning
ProducentAl Brodax
ScenarioAl Brodax
Jack Mendelsohn
Lee Minoff
Erich Segal
UlogeJohn Lennon
Paul McCartney
George Harrison
Ringo Starr
MuzikaThe Beatles
George Martin
FotografijaJohn Williams
MontažaBrian J. Bishop
DistribucijaApple Films (UK)
United Artists (SAD)
Datum(i) premijere1968.
Trajanje90 min.
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet£250,000
Kronologija
Prethodi: Sl(ij)edi:
Magical Mystery Tour
Yellow Submarine na Internet Movie Database

Žuta podmornica (eng. Yellow Submarine) britanski je animirani film, spoj komedije, fantastike i mjuzikla, kojeg je režirao George Dunning 1968. Film je nadahnut istoimenom pjesmom Beatlesa, koji su posudili svoje glasove u pjesmama. Ipak, izuzev kratkog igranog završetka na kraju, u kojem se četvero Beatlesa - John Lennon, Paul McCartney, Ringo Starr i George Harrison - pojavljuje osobno, oni ne govore sami sebe u animiranom djelu filma, u kojima su im glasove posudili Paul Angelis, John Clive i Geoff Hughes. Odlike ostvarenja su iznimno neobična animacija i psihodelična priča.

Radnja

[uredi | uredi kod]

"Bila jednom ... ili dvaput ...zemlja Pepperland". U bajkovitoj zemlji Pepperland vladaju mir i glazba, no jednog dana zli plavi grubijani (izvorno blue meanies) izvrše invaziju i pokore pučanstvo i njenog poglavara Peppera. No, jedan stanovnik, mladi Fred, uspije pobjeći i uz pomoć žute podmornice stići u Veliku Britaniju kako bi pronašao pomoć. Naiđe do Beatlesa - Georgea Harrisona, Johna Lennona, Paula McCartneya i Ringo Starra - koji pristanu poći s njim kako bi spasili Pepperland. Na svojem putovanju naiđu do bizarnih susreta, od "nigdje čovjeka" (nowhere man) do crnih rupa, te konačno stignu u Pepperland gdje se obračunaju sa plavim grubijanima, nakon čega zavlada mir i prosperitet.

Glasovi

[uredi | uredi kod]

Pjesme

[uredi | uredi kod]
  • "Only A Northern Song"
  • "All Together Now"
  • "When I'm Sixty-Four"
  • "Nowhere Man"
  • "With a Little Help From My Friends" (samo manji dio pjesme)
  • "Nowhere Man"
  • "Lucy in the Sky with Diamonds"
  • "Hey Bulldog"
  • "It's All Too Much"
  • "All You Need Is Love"
  • "Pepperland" (George Martin)
  • "Sea of Time" (George Martin)
  • "Sea of Holes" (George Martin)
  • "Sea of Monsters" (George Martin)
  • "March of the Meanies" (George Martin)
  • "Pepperland Laid Waste" (George Martin)
  • "Yellow Submarine in Pepperland" (George Martin)

Kritike

[uredi | uredi kod]

Kritičar Gregory Weinkauf je napisao: "Film toliko zabavan (i pomalo lud) kao da želi promijeniti pravila o tome što film može biti". William Arnold je zaključio: "Kako su mnogi kritičari isticali tijekom godina, "Žuta podmornica" ujedno personificira između redaka i točno što su Beatlesi predstavljali emotivno i filozofski u 60-ima; umjetničku hrabrost, veselu nesentimentalnost i novu generaciju koja preuzima i koja naivno vjeruje da svijet stalno postaje bolji".

Roger Ebert je film čak uključio u svoj popis 'Velikih filmova':

...a sada se pojavila restaurirana verzija Žute podmornice, poput vremenske kapsule iz ere moći cvijeća, sa grafičkim izgledom koji spaja Petera Maxa, Rene Magrittea i M.C. Eschera. Da posudim još jedan koristan klišej iz 1960-ih, cvijeta kao melem za oči na ekranu, a sa 11 pjesama Beatlesa zasigurno ima najbolji soundtrack bilo kojeg animiranog filma... Rezultat je, poput i Fantazije, glazbeni animirani film za sva vremena. Umjesto konstruirane žurnosti, tu je opuštena ćud, a film postoji kao čisti šarm, izražen fantastičnim prizorima.

Radi se o punokrvnom umjetničkom doživljaju koji svjedoči o danas nezamislivoj avangardnosti kada su u pitanju izleti najkomercijalnijih glazbenih zvijezda u filmski medij. Žuta podmornica je pop art crtić u kojemu John, Paul, George i Ringo spašavaju zemlju veselja, pepperland, od napada Plavih zločinaca (Blue Meanies) koji ne podnose glazbu. Njihovo putovanje žutom podmornicom od Liverpoola do Pepperlanda inteligentan je humoristični pasaž ne samo kroz deset zadanih pjesama Beatlesa nego i kroz različita stanja uma, od onih vedrih do psihodeličnih, pri čemu su autori uspjeli, koristeći određene parametre, postići i punu umjetnički širinu.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Roger Ebert (5. 9. 1999). „Yellow Submarine”. rogerebert.com. 
  2. Večernji list, Ekran; Tko gleda, zlo ne misli; 29. XII 2000., str. 32