Wuhuan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Wuhuan (pojednostavljeni kineski: 乌桓; tradicionalni kineski: 烏桓; pinyin: Wūhuán) je naziv za nomadski narod koji je živio na sjeveru Kine, u područjima današnjih provincija Hebei, Liaoning, Shanxi, te općini Beijing i autonomnoj oblasti Unutrašnja Mongolija. Smatra se kako su poticali od Donghua ili tzv. "Istočnih barbara" koji su bili potisnuti na istok od strane Xiongnua. U kineskim historijskim izvorima se uglavnom spominju u doba Istočne dinastije Han, i to kao jedan od rijetkih nomadskih naroda koji je bio pouzdan partner i saveznik carske vlasti. Od 190-ih su, međutim, sve više počeli koristiti kolaps carske vlasti za pljačkaške pohode po sjeveru Kine, odnosno kao najamnici nudili svoje usluge brojnim gospodarima rata, od kojih se najviše isticao Yuan Shao. Godine 207. je protiv njih sjevernjački gospodar rata Cao Cao poduzeo veliki pohod te im nanio odlučujući poraz u bitci na Planini bijelog vuka. Preživjeli Wuhuani su se priključili Cao Caovoj vojsci i u kasnijim sukobima Tri kraljevstva dobili reputaciju "najbolje konjice ispod neba". U 3. vijeku se spominju manje wuhuanske pobune, da bi u 4. vijeku Wuhuani bili apsorbirani u Xianbeije.