Wikipedija:Pouzdani izvori
![]() | Ova stranica opisuje preporuku Wikipedije na srpskohrvatskom jeziku. To je široko prihvaćen standard koji bi svi urednici trebali slijediti iako ga treba tretirati s dozom zdravog razuma. Moguća su mjestimična odstupanja, no ona moraju biti argumentovana. Svaka veća izmjena stranice treba odražavati konsenzus. Ako ste u dvojbi, prvo raspravljajte na stranici za razgovor. |
Svaki članak na vikipediji treba da bude baziran na pouzdanim izvorima i da pokrije sva značajna gledišta u skladu sa Wikipedia:Neutralan stav. Ova smernica opisuje pouzdanost različitih izvora. Smernica koja se bavi proverljivošću izvora je Wikipedia:Proverljivost a smernica koja opisuje kako u člancima navoditi izvore podataka je Wikipedia:Navođenje izvora.
Ako za određenu temu ne postoje pouzdani izvori informacija o toj temi ne treba da postoji članak na vikipediji.
Komponente pouzdanosti[uredi kod]
Pouzdanost izvora koji se koristi na vikipediji se sastoji iz tri komponente:
- tekst izvora (knjiga, članak, ...)
- autor teksta (pisac, naučnik, novinar...)
- izdavač (na primer Cambridge University Press, Prosveta...)
Svaka od navedene tri komponente može uticati na određivanje pouzdanosti izvora.
Kriterijumi pouzdanosti[uredi kod]
Pouzdani izvori mogu biti one informacije koje ispunjavaju jedan od niže navedenih kriterijuma, ili oba:
- objavljen je putem redovnog procesa objavljivanja
- potiče od autora koji ima(ju) autoritet u odnosu na temu članka.
Pouzdanost izvora zavisi od konteksta. Svaki izvor mora biti pažljivo procenjen da li je dovoljno pouzdan da podrži informaciju predstavljenu u članku i da li predstavlja najbolji izvor za datu informaciju. Pouzdaniji su oni izvori koji su bili više izloženi javnom procenenjivanju.
Izvori se mogu koristiti za podržavanje informacija iznetih u člancima na wikipediji samo ako ih direktno podržavaju.
Netekstualni izvori[uredi kod]
Kada se ističe potreba da izvori budu objavljeni to se uobičajeno vezuje za izvore u vidu tekstualnih informacija. Međutim, audio, video i multimedijalni sadržaji koji su zabeleženi, emitovani, distribuirani ili arhivirani takođe mogu ispuniti kriterijume koji ih svrstavaju u pouzdane izvore. Poput tekstualnih izvora, medijski izvori takođe moraju biti stvoreni od strane pouzdanih neutralnih autora i propisno citirani uz mogućnost provere upoređivanjem sa obavezno arhiviranim materijalom. Poželjno je, ali ne i obavezujuće, da arhivirani materijal bude dostupan putem interneta.
Neke vrste izvora[uredi kod]
Ako su raspoložive, naučne publikacije koje su bile predmet naučnog preispitivanja, naučne monografije i tekstovi su obično najpouzdaniji izvori. Međutim, treba imati u vidu da neki naučni materijali mogu biti prevaziđeni i zastareli u poređenju sa alternativnim teorijama, ili mogu biti kontroverzni u pojedinim relevantnim oblastima. Zbog toga bi informacije iznete u člancima trebalo da budu u što većoj meri potkrepljene tekstovima koji opisuju savremeni naučni konsenzus, ako on postoji.
Pouzdani nenaučni izvori takođe mogu biti upotrebljeni u člancima koji obrađuju naučnu tematiku ako je reč o tekstovima visokog kvaliteta koji opisuju postojeći naučni konsenzus.
Odluka o tome koji je izvor najbolje koristiti zavisi od konteksta. Ako postoji neslaganje između pojedinih izvora, potrebno je informacije u tekstu članka pripisati konkretnim izvorima.