Vjenceslav Radimski

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vjenceslav Radimski
Biografske informacije
Rođenje 21. februar 1849. (1849-02-21)
Nová Paka, Češka, Austro-Ugarska
Smrt 27. oktobar 1895. (dob: 46)
Sarajevo, Austro-Ugarska
Nacionalnost Čeh
Obrazovanje
Školovanje visokoobrazovan: Politehnika u Pragu
Zanimanje arheologija i antropologija
Opus
1885.–1895.
Književne vrste istraživački
Jezik njemački
Nagrade
Član-dopisnik Krunskog austrijskog geološkog Monarhijskog zavoda
„Viteški krst reda Franje Josipa“.

Vjenceslav Radimski (pravo ime Václav Radimský; Nová Paka, 21. februara 1849. – Sarajevo, 27. oktobra 1895.), austrougarski arheolog i rudarski stručnjak. Bio je ugledni saradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji se bavio arheološkim i arheoantropološkim istraživanjima širom Bosne i Hercegovine.

Vjeceslav Radimski je utemeljio početnu mineraloško-geološku zbirku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, u Sarajevu. Nakon toga je , sve do kraja života istrajno radio na popunjavanju i prožirivanju zbirke novim eksponatima i podacima. U naponu stvaralačke snage, iznenada je preminuo, od „srčane kapi“, kod sarajevske Alipašine ćuprije.

Školovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovno i gimnazijsko obrazovanje stekao je u Starom Mjestu u Pragu. U periodu između 1850. i 1854. studirao je češku Politehniku u Pragu, gdje je ispoljio posebno zanimanje za mineraloško-geološke nauke i mašinsko-tehničku struku. Dvije godine, 1855. i 1856. pohađao je ondašnje Monarhijsko montano učilište u Pšibrami (Pribrami), gdje je studirao rudarstvo i topioničarstvo, ostvarivši akademski rang „apsolutorij“, uz odličan uspjeh u svim predmetima.

Profesionalna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon završetka studija odlazi u praktičnu službu u Landanovo rudarsko društvo u Jilemnici u Češkoj. Tu se zadržao relativno kratko, pošto mu se ukazala prilika da, kao „rudarski kandidat“, pređe u Šcavnicu, Ugarska. Nakon kraćeg perioda, postao je „rudarski vježbenik“.

Već 1857., Radimski je bio rudarski poslovođa kameno-ugljenog majdana kraj Niržana, nadomak Plzena, Češka. Tu je ostao do nove 1859. godine, kada je, sa bratom Josipom osnovao Rudarsko društvo u ugljenom okrugu kraj grada Wiese, današnja austrijska pokrajina u Štajerska.

Wikiquote „“Njegovo vanredno znanje i bogata nadarenost proširiše kroz kratko vrijeme rad toga majdana; taj isprva skromni podhvat podiže se u njegovim rukama stvarno i financijalno, tako da je i susjedni majdan dospio pod njegovu brigu i pasku. Pošto se je ovaj majdan pa i njegov vlastiti ugljanik prodao ugljeno-rudarskomu i trgovačkomu društvu u Vizu, rukovodio je Radimski poslove sajedinjenih majdana ko ravnatelj od 1. marta 1871. do 31. marta 1883. Isto tako upravljao je radom rudokopa u Štajeregu (Steyeregg), što ga bijaše zakupilo c. i kr. priv. keflaško željezničko i rudarsko društvo.““
()

Godine 1884., Radimski odlazi iz Wiesa, pošto je državna građevinsko željeznicko društvo preuzelo ukupno prometno održavanje i eksploataciju majdana. Odatle je otišao u Vec, gdje se nastani kao ovlašteni rudarski mjernik. Prelomni događaj u karijeri Radimskog bio je prelazak u Sarajevo, januara 1885. Ovdje je bio postavljen za „rudarstvenog nadpovjerenika i upravitelja rudarskog satništva“ u Bosni i Hercegovini. Već 31. maja te godine bio je unaprijeđen u čin rudarskog satnika.

Naučni i stručni doprinos[uredi - уреди | uredi izvor]

Pošto je i na novoj poziciji često boravio u Wiesu, imao je priliku da proučava mnoge spomenike iz prehistorijskog i rimskog doba. Tako se u njemu postepeno razvijala ljubav prema antropologiji i arheologiji. Potrebna iskopavanja je najprije poduzimao samostalno, a zatim s Josipom Sombatijem (Szombathy), kustosom austrougarskog prirodoslovnog dvorskog muzeja. Rezultati tih istraživanja su objavljeni u djelima:

  • “Urgeschichtliche Forschungen in der Umgebung von Wies in Mittelsteiermark" (L: 1883-, II. i III.: 1888., IV.: 1891.) i
  • „Ueber die Grabungen im Jahre 1880".
  • „Der Bericht uber die montanistichen Verhaltnisse und die Mineral-Vorkommnisse des Sulmthales" (1868.);
  • „Das Wieser Bergreiver" (1875.);
  • „Die Insel Pago in Dalmatien und Deren Lignit-Vorkommen" (1877.);
  • „Ueber den geologischen Bau der Insel Arbe in dalmatien" (1880.).

One godine koju je Radimski djelovao u Wiesu, u Beču je prostudirao muzejske materijale, zbirke i knjižnice, što mu je omogućilo da proširi svoje obimne studije o prahistorijskom i rimskom periodu. Te spoznaje Radimski je iskoristio u proučavanju bosanskih nalazišta, a kao istraživač i pisac o ovdašnjim prahistorijskim pojavama stekao je ugled u krugovoma priznatih učenjaka, ne samo u Monarhiji, nego u cijeloj Evropi.

U Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i njegovom dodatku „Wissenschaftliche Mittheilungen", publicirao je niz radova, od kojih su kao posebna izdanja objevljeni:

  • „Prehistorijska nalazišta" (ćirilicom i latinicom), a na njemačkom jeziku pod naslovom:
  • „Die prahistorischen Fundstatten";
  • ‘’Die neolitische Station Butmir" i rukopis:
  • „Archaologisches Ortslexikon von Bosnien und der Hercegovina" (ovaj rad, sa prilozima, čuva se u Muzeju);
  • „Die Geschichte des alten Bergbaues in Bosnien und der Hercegovina“ (sa Karlom Patschom) Nekoliko manjih arheoloških rasprava, u GZM izašlo je nakon autorove smrti.
Napomena: Tešlo je naći, ako je uopće i moguće, arheologa koji je – tokom samo jedne decenije djelovanja – prikupio toliko mnogo podataka o mnogim, dotad nepoznatim, nalazištima širom Bosne i Hercegovine, od kojih je većina danas potpuno zapuštena i/ili zaboravljena. Na osnovu sadržaja djela Radimskog, moguće je zaključiti da je imao dobro razvijenu mrežu načelnika općina širom Bosne i Hercegovine, koji su mu dostavljali prve informacije o mogućim arheološkim nalazištima.

Poznatiji radovi u GZM[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Ostaci rimske ciglane i ciglarske peći u Sarajevu / Vjenceslav Radimski, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 8 (1896), str. 109-112.
  • Prehistorička sojenica kod Ripča u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 483-523.
  • Sojenica kod Ripča u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 309-333.
  • Gradina Glavica kod Velikog Radića u kotaru krupskom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 229-230.
  • Rimska razvalina Gradina Mihaljević u kotaru srebreničkom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 227-228.
  • Nasute gradine Orlovac i Služanjska gromila u kotaru mostarskom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 225-227.
  • Rimski miljokaz kod Trnova u kotaru jajačkom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 222-225.
  • Gradina Kosovača kod Kusonja u kotaru zvorničkom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 220-222.
  • Gradina Ilijina Greda u kotaru trebinjskom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 219-220.
  • Rimska ciglana kod Pijavica blizu Jajca / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 7(1895), str. 217-219.
  • Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 575-635.
  • Dva zanimljiva nahogjaja iz bilećkog kraja kraja u Hercegovini / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 496-497.
  • Golema fibula iz Ivanjske kod Banjaluke u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 494-496.
  • Tri zanimljiva nahogjaja iz ljubuškog kotara / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 493-494.
  • Opeka legije iz Velike Kladuše u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 492-493.
  • Nekoliko prehistoričkih i rimskih ostanaka kod Grahova u livanjskom kotaru / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 488-492.
  • Razvaline crkve na Carevoj Luci kod Rmanja u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 487.
  • Nekoliko starina iz Gackog u Hercegovini / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 484-486.
  • Prehistoričko-rimska utvrda Kalesija u kotaru zvorničkom / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 483-484.
  • Dva bronca iz područja Plive kod Jajca / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 481-483.
  • Gradina u Turbetu kod Travnika / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 480-481.
  • Dva bronca iz Čapljine / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 479-480.
  • Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća (Nastavak) / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 369-466.
  • Rimska naseobina u Majdanu kod Varcar-Vakufa / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 331-341.
  • Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 237-308.
  • Prehistorička sojenica kod Ripča blizu Bišća / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 129-138.
  • Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bišća / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 5(1893), str. 37-93.
  • O nekojim prehistoričkim i rimskim gragjevnim ostancima u području rijeke Sane u Bosni / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 4(1891), str. 431-446.
  • Visorovan Rakitno u Hercegovini / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 4(1891), str. 413-424.
  • Rimska utvrda na Crkvenici i kastrum kod Doboja / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 3(1891), str. 251-262.
  • Bišće-polje kod Mostara / V.Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 159-192.
  • Prodor gradine truhelja u Bosni / V. Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1(1891), str. 53-54.
  • Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamošnji iskopi / V. Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1(1891), str. 1-19.
  • Prehistorička nalazišta : kako se pretražuju i kako se s nagjenim predmetima postupa, s osobitim obzirom na Bosnu i Hercegovinu i one krajeve u Austro-Ugarskoj monarhiji gdje ima prehistotičkih ostanaka / napisao V. Radimsky, 1891. (knjiga)
  • Ostanci rimskih naseobina u Šipragi i Podbrgju, za tim starobosanski stećci u Šipragi i uz Vrbanju u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini / V. Radimsky, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 4 (1892), str. 75-80.

[1][2][3][4]

Priznananja[uredi - уреди | uredi izvor]

Za dva posljednjepomenuta rada, Krunski austrijski geološki državni zavod imenovao ga je svojim „članom-dopisnikom“. Obimni i predani stručni i naučni rad je skrenuo pažnju kruga tada uglednih autoriteta, pa je 1878. dobio odlikovanje „Viteški krst reda Franje Josipa“.

Wikiquote „“Njegova mnoga, raznovrsna i velika djela na polju geologije, kako ih je u svojem zvanicnom pozivu uvijek u korist javnog znanja vršio, njegova neumorna djelatnost ko rudarskog satnika i montanog izvjestitelja zemaljske vlade, stekoše priznanje i pohvalu na drugome mjestu, kao što je i „Školski Vjesnik" u oktobarskoj svesci dostojno spomenuo brigu ovog vrsnog našeg saradnika o uredenju mineraloških zbirki za naše škole.““
()

[5]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]