Venerin prijelaz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slika Venerinog prijelaza 2012. koji je trajao 6 sati i 40 minuta.
Ne događa se svaki put Venerin prijelaz, kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca, jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4°, pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska.

Venerin prijelaz ili Venerin tranzit prijelaz je Venere ispred Sunca i zakrivanje dijela njegova kruga. Ne događa se svaki put kad se Venera nađe između Zemlje i Sunca jer se ravnine gibanja Venere i Zemlje oko Sunca razlikuju za 3.4° pa je Venera najčešće iznad ili ispod Sunčeva diska. Pojavljuje se 4 puta u 243 godine i obično traje po nekoliko sati (prijelaz 2012. trajao je 6 sati i 40 minuta): između prve i druge pojave razmak je 8 godina (s nekoliko dana razlike) između druge i treće pojave razmak je 105.5 godina, između treće i četvrte opet 8 godina, a do novoga ciklusa treba čekati 121.5 godina.

Vrijeme Venerinog prijelaza 1631. predvidio je Johannes Kepler; njegove je proračune usavršio Jeremiah Horrocks, koji je prijelaz motrio 1639. metodom projekcije, što i danas prakticiraju amateri. Prijelazi nisu potpuno vidljivi s cijele Zemlje, tj. prijelaz Venere ne mogu vidjeti promatrači iz onih dijelova Zemlje na kojima je u vrijeme prijelaza noć. Venerin je prijelaz kroz povijest bivao popraćen velikom mobilizacijom znanstvenika i opreme te organizacijom ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. Ruđer Bošković je za britanski Royal Society sudjelovao u organiziranju dviju takvih ekspedicija (Istanbul 1761. i Kalifornija 1769.). Venerini prijelazi poslužili su za određivanje Sunčeve paralakse, odnosno udaljenosti Zemlje od Sunca (prema metodi Edmonda Halleyja), zatim za procjenu Venerina promjera, a pri prijelazu 1761. Mihail Vasiljevič Lomonosov zapazio je Venerinu atmosferu.

Prije prvih preciznih kronometara, Venerin prijelaz promatrao se i radi određivanja mjesnoga meridijana (zemljopisne dužine). Tako je i ekspedicija Jamesa Cooka s pomoću promatranja Venerina prijelaza 1769. precizno odredila položaj Tahitija. [1]

Tranzit ili prijelaz[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Tranzit (astronomija)

Tranzit (njemački transit < talijanski transito < latinski transitus: prijelaz, prolaženje, prolaz) ili prijelaz u astronomiji označava prijelaz Merkura ili Venere preko Sunčeva kruga; općenitije, prijelaz manjega nebeskog tijela ili sjene manjega tijela preko kruga većega tijela, npr. prirodnih satelita ispred planeta (Venerin prijelaz). Zaklanjanje manjega tijela većim naziva se okultacija. [2]

Merkurov prijelaz[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Merkurov prijelaz

Merkurov prijelaz ili Merkurov tranzit prijelaz je Merkura preko Sunčeva kruga (viđeno sa Zemlje). U trenutku prijelaza Merkur se vidi kao mala točkica na Sunčevom krugu. Merkurov prijelaz vidi se češće od Venerinog prijelaza — između 13 i 14 prijelaza tijekom jednog stoljeća — jer je Merkur bliži Suncu i češće se okreće. Merkurovi prijelazi događaju se ili u svibnju ili u studenom. Zadnja tri prijelaza dogodila su se 1999., 2003. i 2006.; a sljedeći će se pojaviti 2016. godine.

3. lipnja 2014. prvi puta je Merkurov prijelaz viđen s Marsa, odnosno marsovskog vozila Curiosity.

Slike[uredi - уреди | uredi izvor]

Učestalost Venerinih prijelaza[uredi - уреди | uredi izvor]

Venerini prijelazi trenutačno javljaju se sami u lipnju i prosincu. Prijelazi se obično javljaju u paru, skoro istog nadnevka u razmaku od osam godina. To se događa zato što je vrijeme od osam zemaljskih godina skoro jednako vremenu od trinaest Venerinih godina pa su ta dva planeta u osam godina gotovo u istim položajima.

Prošli Venerini prijelazi
Nadnevak
prijelaza
Nadnevak srednjeg prijelaza (UTC) Bilješke Staza prijelaza
(HM Nautical
Almanac Office) [3]
Početak Sredina Kraj
23. studenog 1396. 15:45 19:27 23:09 Zadnji prijelaz koji nije u paru. [4]
25. – 26. svibanj 1518. 22:46
25. svibanj
01:56
26. svibanj
05:07
26. svibanj
[5]
23. svibanj 1526. 16:12 19:35 21:48 Zadnji prijelaz prije otkrića teleskopa. [6]
7. prosinca 1631. 03:51 05:19 06:47 Predvidio ga Johannes Kepler. [7]
4. prosinca 1639. 14:57 18:25 21:54 Prvi Venerin prijelaz koje su promatrali Jeremiah Horrocks i William Crabtree. [8]
6. lipnja 1761. 02:02 05:19 08:37 Mihail Vasiljevič Lomonosov, Jean-Baptiste Chappe d'Auteroche i neki drugi su promatrali iz Rusije; Charles Mason i Jeremiah Dixon su promatrali s Rta dobre nade (Južnoafrička Republika). [9]
3. – 4. lipnja 1769. 19:15
3. lipnja
22:25
3. lipnja
01:35
4. lipnja
James Cook na svom prvom putanju za Tahiti sa zadatkom da promatra prijelaz, Jean-Baptiste Chappe d'Auteroche u San José del Cabo (Baja California) i Maximilian Hell u Vardø (Norveška). [10]
9. prosinca 1874. 01:49 04:07 06:26 Pietro Tacchini je vodio putovanje u Muddapur (Indija). Francuska grupa je išla do otočja Campbell (Novi Zeland) i britanska grupa znanstvenika je putovala na Havaje. [11]
6. prosinca 1882. 13:57 17:06 20:15 [12]
8. lipnja 2004. 05:13 08:20 11:26 [13]
5. – 6. lipnja 2012. 22:09
5. lipnja
01:29
6. lipnja
04:49
6. lipnja
Bilo je vidljivo iz cijelog Tihog oceana i Istočne Azije, dok je početak prijelaza bio vidljiv iz Sjeverne Amerike i završetak iz Europe. [14]
Budući Venerini prijelazi
Nadnevak
prijelaza
Nadnevak srednjeg prijelaza (UTC) Bilješke Staza prijelaza
(HM Nautical
Almanac Office)
Početak Sredina Kraj
10. – 11. prosinca 2117. 23:58
10. prosinca
02:48
11. prosinca
05:38
11. prosinca
Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Kine, Japana, Tajvana, Indonezije i Australije. Djelomični prijelaz vidljiv sa zapadne obale SAD-a, Indije, većeg dijela Afrike i Bliskog istoka. [15]
8. prosinca 2125. 13:15 16:01 18:48 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Južne Amerike i istočnog dijela SAD-a. Djelomični prijelaz vidljiv iz zapadnog dijela SAD-a, Europe i Afrike. [16]
11. lipnja 2247. 08:42 11:33 14:25 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Afrike, Europe i Bliskog istoka. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnoj Aziji, Indoneziji, Sjevernoj i Južnoj Americi. [17]
9. lipnja 2255. 01:08 04:38 08:08 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Rusije, Indije, Kine i zapadne Australije. Djelomični prijelaz vidljiv u Africi, Europi i na zapadu SAD-a. [18]
12. – 13. prosinca 2360. 22:32
12. prosinca
01:44
13. prosinca
04:56
13. prosinca
Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Australije i većeg dijela Indonezije. Djelomični prijelaz vidljiv u Azije, Afrike i zapadnog dijela Amerika. [19]
10. prosinca 2368. 12:29 14:45 17:01 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz Južne Amerike, zapadne Afrike i istočne obale SAD-a. Djelomični prijelaz vidljiv u Europi, na zapadu SAD-a i na Bliskom istoku. [20]
12. lipnja 2490. 11:39 14:17 16:55 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz većeg dijela Sjeverne i Južne Amerike, Zapadne Afrike i Europe. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnoj Africi, Bliskom istoku i Aziji. [21]
10. lipnja 2498. 03:48 07:25 11:02 Potpun prijelaz biti će vidljiv iz većeg dijela Europe, Azije, Bliskog istoka i Istočne Afrike. Djelomični prijelaz vidljiv u Istočnim Amerikama, Indoneziji i Australiji. [22]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Venerin prijelaz (Venerin tranzit), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  2. tranzit, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
  3. [3] Steve Bell: "Transits of Venus 1000 AD – 2700 AD", HM Nautical Almanac Office, 2004.
  4. [4], www.hmnao.com, 2004.
  5. [5]], www.hmnao.com, 2004.
  6. [6], www.hmnao.com, 2004.
  7. [7] , www.hmnao.com, 2004.
  8. [8], www.hmnao.com, 2004.
  9. [9], www.hmnao.com, 2004.
  10. [10], www.hmnao.com, 2004.
  11. [11], www.hmnao.com, 2004.
  12. [12], www.hmnao.com, 2004.
  13. [13], www.hmnao.com, 2004.
  14. [14], www.hmnao.com, 2004.
  15. [15], www.hmnao.com, 2004.
  16. [16], www.hmnao.com, 2004.
  17. [17], www.hmnao.com, 2004.
  18. [18], www.hmnao.com, 2004.
  19. [19], www.hmnao.com, 2004.
  20. [20], www.hmnao.com, 2004.
  21. [21], www.hmnao.com, 2004.
  22. [22], www.hmnao.com, 2004.