Urugvaj – Brazil (finalna runda FIFA Svjetskog prvenstva 1950.)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Maracanaço
Pobjednička reprezentacija Urugvaja na prvenstvu 1950. godine.
Datum 16. srpnja 1950.
Stadion Maracanã, Rio de Janeiro, Brazil
Sudac Engleska George Reader
Gledatelja 173,850

Dana 16. srpnja 1950. godine, nogometne reprezentacije Urugvaja i Brazila odigrale su odlučujući meč finalne runde Svjetskog prvenstva 1950. godine. Utakmica se igrala na stadionu Maracanã u tadašnjem glavnom gradu Riu de Janeiru. Za razliku od svih ostalih prvenstava, pobjednik prvenstva 1950. godine određivao se kroz grupni sustav u kojem su četiri finalista igrali međusobno za prvaka. Brazil je imao vodstvo nakon dva kola i dvije pobjede, dok je Urugvaj s remijem i pobjedom bio drugi. Brazilu je tako bio dovoljan i remi za prvi naslov svjetskog prvaka, dok je Urugvaju igrala samo pobjeda. Brazil je bio veliki favorit, pogotovo nakon visokih pobjeda protiv Švedske i Španjolske, a među narodom je vlada enormna euforija kojoj je potpomoglo i brazilsko domaćinstvo prvenstva. Interes je bio toliki da je na Maracani tokom utakmice bilo gotovo 200,000 ljudi, iako je stadion imao sjedeći kapacitet od 96,000 sjedala.

Sve je krenulo dobro po domaćine kada je Friaça postigao gol za vodstvo dvije minute nakon početka drugog poluvremena. Juan Alberto Schiaffino je Urugvaju donio izjednačenje nekih 20 minuta poslije, no čak je i taj rezultat odgovarao Brazilu. Ipak, kada je Alcides Ghiggia deset minuta prije kraja utakmice doveo Urugvaj u vodstvo, stadion je utihnuo, uz izuzetak manje skupine urugvajskih navijača. Brazil nije uspio izjednačiti i Urugvaj je tako, usred Brazila, po drugi puta postao svjetski prvak. Pobjeda Urugvaja protiv jakog domaćina postala je jedno od najvećih iznenađenja u historiji nogometa,[1] a utakmica je ubrzo dobila nadimak Maracanazo/Maracanaço (sh. Krah na Maracani). Šok je bio utoliko veći što su Brazilci već prije utakmice pripremili slavlje, a novinari su čak išli toliko daleko da su u nekim dnevnim izdanjima domaćine već nazvali prvacima. Koristeći tu euforiju u svoju korist, urugvajski kapetan Obdulio Varela motivirao je svoju momčad na različite načine (u koje spadaju uriniranje po novinama sa slikom Brazilaca kao prvaka, ali i motivacijski govor prije same utakmice), što se pokazalo uspješnim. Nakon utakmice, cijeli je stadion bio jezivo tih,[2][3] a slavili su jedino Urugvajci. Brazilski izbornik, Flávio Costa, navodno je napustio stadion odjeven u ženu kako bi izbjegao bijesne navijače. Neki novinari su odbijali prihvatiti činjenicu da je Brazil izgubio, a neki navijači su išli toliko daleko da su počinili suicid.[4][5]

Svakako, utakmica je ušla u nogometnu historiju, a Urugvajci su "Fantom '50" često koristili kako bi "plašili" Brazilce prije međusobnih ogleda.

Pregled utakmice[uredi - уреди | uredi izvor]

Utakmica je počela u očekivanom ritmu - Brazil je napadao, a Urugvaj igrao defenzivu. No, za razliku od Švedske i Španjolske, Uruugvaj je uspio držati čvrstu obranu tako da se na odmor išlo bez golova.

Samo dvije minute nakon početka drugog poluvremena, Friaça je, preciznim udarcem po podu, svladao urugvajskog golmana i doveo domaćine u vodstvo. Nakon gola, urugvajski kapetan Varela uzima loptu i odlazi do suca, tvrdeći kako je Friaça bio u ofsajdu. Varela je bio izrazito uporan, zahtijevajući od suca Readera, inače Engleza, da ga posluša preko prevoditelja.[6] Dok se Varela svađao sa sucem, publika se smirila, nakon čega je kapetan odnio loptu na centar i navodno rekao igračima: "Sada, vrijeme je za pobjedu!"

Urugvaj je ubrzo preuzeo inicijativu. Brazilci su pokazali veliku obrambenu slabost u borbi s organiziranom ofenzivom Urugvaja tako da je već u 66. minuti Juan Alberto Schiaffino izjednačio rezultat. Desetak minuta kasnije, samo 11 minuta prije kraja utakmice, Alcides Ghiggia, dolazeći s desne strane, dovodi Urugvaj u vodstvo. Publika je bila potpuno tiha od tog trenutka pa sve do posljednjeg zvižduka suca Readera, kojim je Urugvaj postao prvak.

Iako se ovaj turnir igrao po grupnom sustavu, situacija se tako namjestila da je ova utakmica bila posljednja te da je odlučivala o prvaku, zbog čega se ona neformalno naziva "finalom" ovog prvenstva (čak i od strane FIFA-e), iako to zapravo nije bila.[7]

Detalji[uredi - уреди | uredi izvor]

Urugvaj Urugvaj 2:1  Brazil
Schiaffino Goal 66'
Ghiggia Goal 79'
Izvještaj Friaça Goal 47'
Gledatelja: 173,850[8]
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Urugvaj
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Brazil
GK 1 Roque Máspoli
RB 2 Matías González
LB 3 Eusebio Tejera
RH 4 Schubert Gambetta
CH 5 Obdulio Varela (c)
LH 6 Víctor Rodríguez Andrade
OR 7 Alcides Ghiggia
IR 8 Julio Pérez
CF 9 Omar Óscar Míguez
IL 10 Juan Alberto Schiaffino
OL 11 Rubén Morán
Izbornik:
Urugvaj Juan López Fontana
‏300px
GK 1 Moacir Barbosa
RB 2 Augusto (c)
LB 3 Juvenal
RH 4 José Carlos Bauer
CH 5 Danilo
LH 6 Bigode
OR 7 Friaça
IR 8 Zizinho
CF 9 Ademir
IL 10 Jair
OL 11 Chico
Izbornik:
Brazil Flávio Costa

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]