Ultramontanizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ultramontanizam
ultramontanus
Skulptura pape Aleksandra I velikog zagovornika Ultramontanizma
Skulptura pape Aleksandra I velikog zagovornika Ultramontanizma

Ultramontanizam (od srednjovjekovnog latinskog - ultramontanus = iza planina) je ime za struju unutar klera katoličke crkve koja je inzistirala na snaženju papina autoriteta i većoj centralizaciji crkve. Ime je dobila zbog svojih centralnoevropskih članova, za koje se u šali govorilo da stalno gledaju prema jugu, kako bi iza Alpa ugledali Rim i papu radi daljnjih instrukcija što da rade.[1]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Unutar crkve od samih početaka kršćanstva bilo je velikih polemika oko papinih prerogativa, koja se rasplamsala početkom 15. vijeka, kad je osnažio koncilski pokret. Nastavila se i u sljedećim vijekovima usporedno sa snaženjem nacionalizma i teološkog liberalizma, u vremenima kad su se Ultramontanisti suprotstavljali pokretima, kao što je Galikanizam, koji je želio ograničiti papinsku moć.[1]

Ultramontanska struja (partija) pobijedila je 1870. na Prvom vatikanskom koncilu kada je Dogma o papinoj nepogrešivosti definirana kao jedan od vjerskih temelja katoličke crkve.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "Ultramontanism" (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Ultramontanism. pristupljeno 22.3. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]