Ubihi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ubihi
Ubykhi.jpg
Ukupna populacija

0

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
Turska nema (asimilirani)
Jezik/ci
turski, Hakuči adegejski
Religija
sunitski muslimani
Kavkaz 1750., prije ruske aneksije: Ubihija je označena tamno-zelenom bojom

Ubihi su bili narod koji je živio na zapadnom Kavkazu i govorio ubiški jezik. Putopisac Evlija Čelebija ih je spomenuo u svojoj knjizi 1667.[1]

Ubihi su bili nomadi i vješti konjanici, te je njihov jezik imao vrlo fin vokabular koji je pokrivao putovanja i konje.

Stekli su značajnost 1864., nakon što je Rusko Carstvo u kavkaskom ratu izvršilo invaziju i osvojila tu regiju Kavkaza u sklopu ruskog ekspanzioniozma. Adidži i Abhazi su ubijani i protjerani, dok je pokrenut masovni egzodus Čerkeza i Ubiha prema današnoj Turskoj. Točan broj Ubiha u tom razdoblju nije poznat, no prema procjenama je otišlo 95.000 Abhaza i Ubiha iz te regije.[2] Prema drugim procjenama, oko 50.000 Ubiha je protjerano iz Kavkaza. [3]

Kako bi izbjegli diskriminaciju u novoj zemlji, starješine Ubiha su ohrabrivali svoje ljude da se asimiliraju u tursku kulturu. Tako su napustili svoju nomadsku kulturu i tradiciju i postali farmeri. Ubiški jezik je masovno padao u zaborav. Posljednji govornik tog jezika, Tevfik Esenç, je umro 1992. sa 88 godina.[3]

Danas nema ljudi koji govore ubiškim kao materinskim jeizkom. Jedino šačica lingvista može komunicirati ubiškim.[4] Ubiški je bio vrlo specifičan jezik jer je imao 83 suglasnika.[3] Ubihi kao narod više ne postoje, nego samo njihovi potomci koji su se pomiješali sa Turcima. Walter Richmond primjećuje kako je jezik Ubiha izumro, kako nema više njihove kulture i kako jedino danas postoje potomci Ubiha pomiješani sa drugim narodima, dok je ta narod nestala, čime "slučaj Ubiha predstavlja najjači dokaz za optužnicu za genocid protiv ruske administracije".[5]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]