Prijeđi na sadržaj

Turkijski jezici

Izvor: Wikipedija
Turkijski jezici

Turkijski jezici su skupina od 40[1] srodnih jezika kojima govore brojni narodi raspodijeljeni po širokom području od istočne Europe do Sibira i zapadne Kine.

Turkijski jezik s najviše govornika je turski jezik (zbog sličnosti naziva, zato je stavljeno "turkijski", koji se odnosi na cijelu skupinu jezika srodnih turskome jeziku).

Turkijski jezici su aglutinativni jezici i pokazuju samoglasničku harmoniju.

Podjela turkijskih jezika

[uredi | uredi kod]

Iako su se različita turkijska plemena i njihovi jezici miješali s drugima kroz stoljeća, što je znatno otežavalo razredbu, vrlo pojednostavljena razredba izgledala bi ovako:

Razni elementi su ušli u turskijske jezike, posebno iz kineskog, perzijskog, ruskog i arapskog jezika, a razni elementi iz turkijskih jezika su se proširili do najsjevernijih krajeva Rusije, moguće čak do Sjeverne Amerike. Međutim, vjerojatnije je da su arktički narodi (svi drugi osim Dolgana i Jakuta), iako možda još pripadaju velikoj altajsko nadskupini, zapravo su druga jezikoslovna skupina, različita od turkijske. Usporediti s Korejcima ili Japancima, primjerice.

Moderna klasifikacija

[uredi | uredi kod]

skupina od (40) altajskih jezika koji se govore na na velikom područjima Azije i susjednim europskim krajevima. Danas se dijeli na 6 podskupina: a) prabugarska, istočna, zapadna, sjeverna, južna i urumska.

A) prabugarski (1), Rusija: čuvaški; izumrli prabugarski
B) istočni (7) Kina, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan: ainuski, čagatajski, ili turkijski, ujgurski, sjevernouzbečki, južnouzbečki, žutoujgurski.
C) sjeverni (8) Rusija: dolganski, hakaski, jakutski, karagaski, sjevernoaltajski, južnoaltajski ili ojrotski, šorski, tuvinski.
D) južni (12) Iran, Turkmenistan, Afganistan, Uzbekistan, Azerbajdžan, Moldavija, Turska:
d1. azerbajdžanski (5): južnoazerbajdžanski, kaškajski, haladž turkijski, salchuq, sjevernoazerbajdžanski,
d2. salarski, Kina
d3. krimskotatarski, Uzbekistan
d4. turkmenski, Turkmenistan
d5. Turski (4): balkanski gagauski ili balkanski turski, gagauski, horasanski turkijski, turski.
E) urum (1): urumski.
F) Zapadni (11) Kirgistan, Uzbekistan, Kazahstan, Litvanija, Rusija:
d1. ponto-kaspijski (4): karačajsko-balkarski, karaimski, krimčački, kumički.
d2. aralo-kaspijski (4): karakalpački, kazaški, kirgiski, nogajski,
d3. uralski (3): baškirski, čulimski, tatarski.

Izvori

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]