Tropizam

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gljiva Phycomyces ispoljava fototropizam
Primjer gravitropizma korijenovog sistema, u ostacima podruma jedne rimske vile u Arheološkom parku u Italiji
Uspravljanje izdanaka kadulje koji se zbog pozitivnog fototropizma uvijaju u obliku U, prema gore

Tropizmi (grč. τρόπος - tropos = smjer, usmjerenje) su pokreti biljaka i/ili njihovih organa koji su izazvani jednostranim stimulansima, a nastaju nihovim savijanjem prema izvoru podražaja. Ovakvi pokreti razlikuju se od nastija, kod kojih smjer pokreta ne zavisi od smjera podražaja, već o građi organa. Savijanje u smjeru izvora draži označava se kao pozitivni (+), a u suprotnom smjeru kao negativni (–) tropizam; savijanje prema smjeru podražaja, pod izvjesnim uglom je plagiotropizam. Takvo savijanje je obično posljedica različitog intenziteta rasta jedne strane organa, a rijetko zbog promjene turgora.[1][2]

Prema prirodi izvora podražaja, razlikuju se:

  • fototropizam, izazvan jednostranim osvjetljenjem,
  • geotropizam/gravitropizam, rast pod uticajem sile Zemljine teže, odnosno gravizacije,
  • hemotropizam, usmjeren djelovanjem neujednačene raspodjele nekih otopljenih ili plinovitih tvari,
  • hidrotropizam, pokreti korijena i/ili drugih organa prema područjima različitog parcijalnog pritiska voode.
  • tigmotropizam, izvor podražaja je dodir (kontakt),

Pregled[uredi - уреди | uredi izvor]

Pokreti cijelih biljnih organizama i/ili njihob+vih orgama, mogu biti:

  • Slobodni i organski;
  • Inducirani: tropimi i nastije, i
  • Autonmnni pokreti.
Odsječak stabljike kadulje je zamišljen kao model ponavljajućeg fototropizma; Istovremeno, područja lista daju više ili manje odgovor na okomito incidentno svjetlo (u realnom vremenu od oko 13 sati)
Wikiquote

„"Za više biljke (koje su pričvrsćene za podlogu) nije svojstveno slobodno kretanje u prostoru. Medutim, na uticaj spoljasnjih činilaca, one mogu reagirati promjenom položaja pojedinih organa i organela. Otijentacija organa u prostoru ima veliki adaptivni značaj i odgovara funkciji poje­dinih organa u životu biljaka.

U biljnotn svijetu mogu se razlikovati slobodna lokomotorna kretanja i pokreti organa - lokomotorni pokreti."[1]
()

Slobodni pokreti susreću se kod modrozelenih algi, bakterija, a karakteristični su i za pojedine stadije razvića kod nekih visih biljaka: zoospore gljiva, algi, muških polnih ćelija i dr. Ako neki spoljašnji činilac određuje pravac slo­bodnih lokomotornih kretanja, onda su to taksije. U zavisnosti od prirode nadražaja razlikujemo: fototaksije, hemotaksije, termo­taksije itd., na osnovu smjera lokomotorne reakcije sve one dijele se na pozitivne, nega­tivne i poprečne (transverzalne).

Pokreti pojedini organa karaktetistični su za biljke više organizacije, a mogu biti inducirani i autonmnni. Inducirani su izazvani uticajima razlicitih spoljašnjih (egzogenih) činilaca, a autonmnne pokrete kontroliraju unutrašnji (endogeni) mehanizmi.[1]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6. 
  2. Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.