Trački jezik

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Trački jezik
Govori se u
Izumiranje jezika 5. vijek
Jezička porodica Indoevropski jezici


>Paleobalkanski jezici
->

Jezički kodovi
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 ine
ISO 639-3 txh

Trački jezik (ISO: 639-3: [1]) je iščezli indoevropski jezik koji su govorili Tračani.

Taj jezik govorila su tračka plemena na prostoru historijske pokrajine Trakije; južni dijelovi Balkana, dijelovi današnje; južne Bugarske, istočne Srbije, istočne Grčke, istočne Makedonije i evropske Turske.

Klasifikacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Klasifikacija ovog jezika izaziva i danas brojne polemike i kontraverze, jer ima neobično malo materijalnih tragova koji bi omogućili pouzdanu analizu. Ostalo je vrlo malo natpisa, pisanih na grčkom kao i nešto toponima za koje se sa sigurnošću zna da su tračkog porijekla.

Karta rasprostranjenosti Tračkog jezika po Ivanu Duridanovu (1985.)

Po jednima to je bio jezik srodan dačkom jeziku, po drugima bio je srodan je ilirskoj jezičnoj grupi, dakle spadao bi u paleobalkanske jezike. No neki misle da uopće nije bio indoevropskog porijekla. Najbolji današnji poznavaoc tog jezika Ivan Duridanov, misli da je trački jezik bio blizak baltičko slavenskoj jezičnoj skupini.[2].

Riječi[uredi - уреди | uredi izvor]

Danas se zna za jedno 1400 tračkih riječi, koje imaju indoevropski karakter. Mnoge od tih riječi korespondiraju riječima iz slavenskih i baltičkih jezika, a neke čak germanskim jezicima.

Tračka riječ Značenje
as ja
ala bura, vrtlog, protok
ang zakrivljen, kut
aiz koza
arda rijeka, vodotok
aphus voda, izvor
bela bijelo
berg planina, brdo
bend povezano, ujedinjeno
burd brod
bria grad
bersa breza
bebru dabar
breda travnjak
brate(r) brat
bistra brz
brynchos tambura, gitara
bolinthos divlje govedo, bizon
vis selo
bedu voda
briza riža
germ vruće
deba grad
dea djevica
derz smion, drzak
dama kuća
diza tvrđava
zer zvijer
zet siti, zasijati
zama isti, jednak
zolt(a) zlato, žuto
kel izvor
ker crn
kara planina
kist čist
keraso trešnja
res car
skalme nož

Izumiranje Tračkog jezika[uredi - уреди | uredi izvor]

Većina Tračana je vremenom helenizirana ili romanizirana, a posljednji preživjeli govornici koji su živjeli u izoliranim područjima izumrli su tokom 5. stoljeća. [3]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Documentation for ISO 639 identifier: txh
  2. Duridanov, Ivan: Ezikot na Trakite, Sofija 1976.
  3. R.J. Crampton: A Concise History of Bulgaria (Cambridge University Press, 1997. , str. 4) isbn: 0-521-56719-X

Bibliografija[uredi - уреди | uredi izvor]

  • I. Duridanov: Ezikot na trakite, Sofia, 1976.
  • V.I. Georgiev: Introduction to the History of the Indo-European Languages, Sofija (1981).
  • I.I. Russu, Limba Traco-Dacilor, Bukurešt (1967, 1969).

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]