Titanit

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Titanit
Titanita2.jpeg
Općenito
KategorijaMineral
Kemijska formulaCaTi[OSiO4]
Identifikacija
Bojažuta, smeđa, katkada zelena
Kristalni habitusklinast ili oblika vrlo ispupčene kuverte
Kristalni sustavmonoklinski 2/m
Sraslacikontaktni ili prodorni po {100}
Kalavostjasna po {100}
Mohsova tvrdoća5 – 5,5
Sjajdijamantan, na prijelomu smolast do mastan
Indeks lomaNp = 1, 84 - 1,95, Nm = 1,87 - 2,02, Ng = 1,94 – 2,11
Ogrebbijel
Gustoća3,4 – 3,56
Prozirnostproziran do poluproziran
Titanite

Titanit ili sfen (naziv koji se češće koristi u anglo-američkim znanstvenim krugovima) je kalcijsko-titanijski nezosilikat, s kemijskom formulom CaTi[SiO4]O. Tragovi željeza i aluminija također mogu biti prisutni u kristalima. Također su česti i tragovi elemenata rijetkih zemalja, kao što su cerij i itrij.

Ime sfen izbačeno je iz službene upotrebe (od strane Međunarodne mineraloške udruge - komisije za nove minerale i mineralna imena (CNMMN objašnjenje)); a titanit je odobreno ime. No, sfen je i dalje ostao kao neformalno ime za dragulje titanita.

Titanit je dobio ime po titanu kojeg sadrži. Pojavljuje se kao proziran do poluproziran monoklinski kristal, crvenkaste, smeđe, sive, žute, zelene ili crvene boje. Ti kristali su tipični sfenoidi (grč. sphenos = klin), tj. klinastog habitusa i često dolaze kao sraslaci. U poprečnom presjeku imaju oblik romba. Sjaj mu je dijamantno blještav, a na svježim prijelomima smolast do mastan, ima tvrdoću 5.5 i jasnu kalavost. Pokazuje ekstremno veliki dvolom svjetlosti - interferira u bijelim bojama višeg reda.

Prozirni uzorci pokazuju jak trikroizam. Zahvaljujući brzohladećem efektu željeza, titanit ne fluorescira pod UV-zračenjem. Neki titaniti mogu biti metamiktni.


Ležišta i nalazišta[uredi - уреди | uredi izvor]

Pojavljuje se u metamorfnim stijenama kao što su gnajs i škriljavci, a također ga ima i u zrnatom vapnencu (sedimentna stijena) te granitu i dioritu (magmatske stijene). Lokaliteti na kojima je pronađen titanit uključuju: Pakistan, Italiju, Rusiju (Karelija, Ural, Ilmen), Kinu, Brazil (sraslaci u hidrotermalnim ležištima s adularom), Švicarsku, Madagaskar, Triol (Austrija), Kanadu (regija Renfrew, Ontario) i SAD (Kalifornija).

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Titanit je izvor TiO2, kojeg koristimo kao bjelilo (ima veliki albedo), a također (titanit) je cijenjen u draguljarstvu, kada je posve čist. Kao dragi kamen, cijenjen je zbog jake disperzivne moći (0.051, B do G interval), koja je slična onoj kod dijamanta. Nažalost, njegova krtost i mala tvrdoća onemogućuju nam odgovarajuću upotrebu titanita kao kamena za prstenje: sfen je mnogo pogodniji za, npr. lustere i lampe ili broševe, ili ga se koristi u kolekcionarske svrhe.