Teorija odvraćanja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Teorija odvraćanja dobila je na važnosti kao vojna strategija za vrijeme Hladnog rata kada se primarno odnosila na uporabu nuklearnog oružja. Prema teoriji, inferiornija nuklearna sila zahvaljujući samom posjedu tako razornog oružja može odvratiti superiorniju nuklearnu silu, pod uvjetom da je svoja ključna vojna postrojenja u stanju zaštititi od iznenadnog napada. Odvraćanje je dakle strategija s ciljem prevencije protivnika od poduzimanja prvog udara, kao i drugih opasnih radnji koje mogu ugroziti mirno stanje. Među najutjecajnijim teoretičarima odvraćanja smatra se američki vojni strateg Bernard Brodie koji je 1959. sažeo teoriju riječima "Uvijek na gotovs, ali nikad upotrijebiti".

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]