Teorija luđaka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Teorija ludaka ili teorija luđaka (engleski: Madman theory) je popularan naziv za pregovaračke tehnike kojima se suprotna strana nastoji uvjeriti u vlastitu iracionalnost, odnosno spremnost da se inzistira na vlastitim maksimalističkim zahtjevima čak i kada bi alternativa dogovoru izazvala katastrofalne posljedice ne samo po suprotnu, nego i vlastitu stranu. Cilj takve strategije je šokirati i prestrašiti suprotnu stranu te je tako natjerati na ustupke koje inače ne bi napravila.

Iako se slične tehnike opisuju još u Machiavelijevom Vladaru, sama se strategija pod tim imenom obično vezuje uz SAD na početku mandata predsjednika Richarda Nixona, odnosno njegovo nastojanje da nepopularni vijetnamski rat završi sporazumom u kojem bi Amerikanci i njihovi južnovijetnamski saveznici trebali dati što je moguće manje ustupaka komunističkom Sjevernom Vijetnamu i Viet Congu. Nixon je zato nastojao sjevernovijetnamske saveznike SSSR i NR Kinu uvjeriti da je spreman dodatno eskalirati sukob, što je uključivalo i korištenje nuklearnog oružja, čak i po cijenu da ono izazove lančanu reakciju i međusobno zajamčeno uništenje u Trećem svjetskom ratu.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]