Teleološki argument

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Suština argumenta jeste da kosmos svojom uređenošću nužno otkriva umnog tvorca.

Teleološki argument (gr. τέλος telos - kraj, svrha, cilj[1]) je argument za postojanje Boga, odnosno umnog tvorca, na osnovu opaženog inteligentnog dizajna prirode.

Teleološki dokaz je zasnovan na svrhovitosti i harmoniji kosmosa, odnosno pretpostavci da u svemiru ima reda neovisno o našim umovima. Na primer, u prirodi ima bića koja nemaju razuma, a djeluju svrhovito. Tako, svrsishodna konstrukcija u prirodi sugerira kako svijet ima svog konstruktora, a to je Bog.[2]

Razvoj argumenta[uredi | uredi kod]

Akvinski[uredi | uredi kod]

Toma Akvinski pokazuje da mi u neorganskim predmetima opažamo delatnosti usmerene ka nekom cilju, a pošto se to dešava često, ne može proizlaziti iz slučajnosti, već mora biti rezultat namere.[3] Ali neorganski predmeti su bez saznanja. Prema tome, oni ne mogu težiti k nekom cilju, osim ukoliko nisu upravljeni od nekoga ko je razuman i poseduje saznanje, kao što "strelu usmerava strelac". Prema tome, mora postojati razumno biće koje usmerava prirodne stvari k nekom cilju; a to je bog.[4]

Paley[uredi | uredi kod]

Paley je ustrojstvo kosmosa poredio sa časovnikom, koji otkriva umnog tvorca.

Engleski teolog William Paley je tvrdio slijedeće: da nađe ručni sat na podu, nakon što bi proučio kako svi mehanički dijelovi zajedno funkcioniraju, pretpostavio bi da ga je izradio neki konstruktor. Doista, ako bi bilo koji dio bio drugačije poredan, tada bi cijeli časovnik prestao raditi. Paley je smatrao da je svijet poput ovog časovnika, svaki je dio pomno osmišljen za posebno mjesto unutar cjeline. Ako je svijet ovako konstruiran, tada on mora imati konstruktora.[2]

Kant[uredi | uredi kod]

Nemački filozof Imanuel Kant je poštovao teleološki argument zbog njegove jasnoće i starosti, ali je odbio da mu prizna dokazni karakter.[5] Kant tvrdi da naš razum sam nameće iskustvu kategorije vremena, prostora i uzročnosti. Ljudi sve doživljavaju kao da ima neki svoj uzrok i kao da sve što postoji, postoji u prostoru i vremenu. Stoga Kant odbacuje dokaz iz uređenosti kao logični argument za Božju opstojnost. Čovjek gleda na svemir kao na uređeno mjesto zbog toga što je naš razum predodređen da interpretira događaje na uređen način.[2]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. https://en.wiktionary.org/wiki/%CF%84%CE%AD%CE%BB%CE%BF%CF%82
  2. 2,0 2,1 2,2 Put Alvina Plantinge u dokazivanju Božjeg postojanja
  3. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 344), Beograd, 1989.
  4. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 344), Beograd, 1989.
  5. Frederik Koplston, Srednjovekovna filozofija (str. 344), Beograd, 1989.

Vidi još[uredi | uredi kod]