Tabula Rogeriana

Izvor: Wikipedia
Tabula Rogeriana koju je Muhamed al-Idrisi izradio 1154. godine na zahtjev Ruđera II. od Sicilije.
Tabula Rogeriana okrenuta naopako tako da je sjever orijentiran prema gore.

Kitab Rudjdjar (dosl. "Ruđerova knjiga" na arapskom) ili Tabula Rogeriana (dosl. "Ruđerova ploča" na latinskom), karta svijeta koju je arapski geograf Muhamed al-Idrisi izradio 1154. godine. Al-Idrisi je radio na popratnim komentarima i ilustracijama karte ("Ruđerova knjiga") tijekom osamnaest godina na dvoru normanskog kralja Ruđera II. od Sicilije.

Karta[uredi - уреди]

Karta, ispisana na arapskom, prikazuje euroazijski kontinent u njegovoj cjelovitosti, dok je afričkom kontinentu prikazan samo sjeverni dio. Karta je zapravo orijentirana tako da se sjever nalazi pri dnu. Nakon što je izrađena, ostala je najpouzdanijom kartom svijeta tijekom sljedećih tri stoljeća.[1]

Ruđer II. od Sicilije naložio je izradu svoje karte svijeta na srebrnom krugu koji je težio oko 180 kilograma. Al-Idrisijevi radovi uključuju Nozhat al-mushtaq fi ikhtiraq al-afaq - kompendij geografskog i sociološkog znanja njegova vremena zajedno s opisima njegovih putovanja ilustriranih na preko sedamdeset karata; Kharitat al-`alam al-ma`mour min al-ard (Karta nastanjenih regija Zemlje) gdje je podijelio svijet na 7 regija tako da se prva prostirala od ekvatora do 23. stupnja latitude, a sedma regija od 54. do 63. stupnja nakon čega je slijedila regija nenastanjena zbog snijega i leda.

Do danas se sačuvalo deset manuskriptnih kopija Ruđerove knjige. Dvije se nalaze u Bibliothèque nationale de France među kojima je i najstarija, datirana oko 1300. godine (MS Arabe 2221). Druga kopija izrađena u Kairu iz 1456. nalazi se u Bodleian Library u Oxfordu (Mss. Pococke 375).

O al-Idrisijevu djelu S. P. Scott komentirao je sljedeće:

Wikicitati „Edrisijeva kompilacija označava eru u povijesti znanosti. Ne samo da je njezina povijesna informacija najzanimljivija i najvrjednija, već su njezini opisi mnogih dijelova Zemlje još uvijek autoritativni. Tijekom triju stoljeća geografi su kopirali njegove karte bez alteracija. Relativan položaj jezera koja oblikuju Nil, kao što je naznačeno u njegovu djelu, ne razlikuju se bitno od onoga koji su odredili Baker i Stanley više od sedam stotina godina poslije, a njihov je broj isti. Mehanički genij autora nije bio inferioran njegovoj erudiciji. Celestijalna i terestrička planisfera koju je od srebra izradio za svog kraljevskog patrona bila je velika gotovo 2 metra u dijametru te težila 200 kilograma; na jednoj strani bili su ugravirani zodijak i konstelacije, a na drugoj - podijeljenoj radi preglednosti u segmente - kopnene i vodene mase s relativnim smještajem različitih zemalja.[1]
()

Referencije[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 S. P. Scott (1904), History of the Moorish Empire, str. 461-2

Vanjske poveznice[uredi - уреди]