Stjepan Bubanić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Stjepan Bubanić
Bubanic Stjepan.jpeg
Stjepan Bubanić - Lektrika
Datum rođenja 25. XI. 1913.
Mesto rođenja Leštakovec
 Austro-Ugarska
Datum smrti 19.3. 1943.
Mesto smrti  NDH
Profesija pekar i tramvajac
Učešće u ratovima Narodnooslobodilačka borba
U toku NOB-a zagrebački ilegalac
Narodni heroj od 24. VII. 1953.

Stjepan Bubanić - Lektrika (Leštakovec kraj Varaždina, 25. studenog 1913.Zagreb, 19. ožujka 1943.) bio je sudionik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 1913. godine u selu Šestakovcu kraj Varaždina, u siromašnoj seljačkoj obitelji. Kao mladić, došao je u Zagreb, gdje se zaposlio u jednom pekarskom poduzeću, a zatim u Zagrebačkom električnom tramvaju. Bio je aktvan u radu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije. Sudjelovao je u mnogim štrajkovima, demonstracijama i drugim akcijama uoči rata. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je u travnju 1941. godine.[1]

Uskoro nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941., ustaška represija zahvatila je i ZET (bilo je uhićeno 16 najpoznatijih aktivista). Bubanić je uspio ostati neotkriven pred vlastima. Kao kondukter na tramvaju, radio je do ljeta 1942. godine. Tada je zbog opasnosti da bude uhićen prešao u potpunu ilegalnost. Sudjelovao je u osnivanju udarnih skupina u ZET-u. U nekim je akcijama osobno sudjelovao, poput rezanja telefonskih i električnih kablova i stupova.[1]

Krajem 1941. godine, postao je članom Petog rajonskog komiteta Komunističke partije Hrvatske, zadužen posebno za rad u „Narodnoj pomoći“. Pored ovog, Bubanić je vršio i kurirsku dužnost, putujući u razne krajeve Hrvatske, prenoseći poruke i materijal i održavajući vezu između pojedinih partijskih i vojnih rukovodstava. U jesen 1942. godine, preuzeo je dužnost mjesnog tehničara. Organizirao je nabavku papira i drugog tehničkog materijala za potrebe ilegalnih tiskara, koje su u to vrijeme djelovale u gradu.[1]

U rujnu 1942. godine, policija ga je opkolila u jednoj nedovršenoj kući. Agenti su ga ranili u nogu, ali je na kraju ipak uspio pobjeći. Sklonio se u jedan od ilegalnih stanova i uz lječničku pomoć ubrzo se oporavio. Zajedno s Ivanom Mečarom, političkim tajnikom Mjesnog komiteta KPH za Zagreb, 19. ožujka 1943. godine, išao je na jedan sastanak na Novoj Vesi, ne sluteći da ih je tamo čekala zasjeda. Iako su primjetili agente i skrenuli u drugu ulicu, bijeg im nije uspio, jer Mečar nije mogao trčati zbog ranjene noge. Pokušali su se probiti s oružjem u ruci, ali su poginuli u okršaju.[1]

Ukazom predsjednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. srpnja 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Na fasadi kuće u ulici Nike Grškovića 5 (Gornji grad-Medveščak) stoji spomen-ploča s posvetom Bubanićevoj pogibiji na tom mjestu. U Bubanićevom rodnom kraju, odnosno Varaždinu, pored monumentalne spomen-grobnice palih boraca NOR-a, stoje biste troje narodnih heroja iz tog kraja, a među njima je i ona Bubanićeva. U rodnom mu se selu Leštakovec danas nalazi njegova spomen-bista te ZET-ov tramvaj koji je to poduzeće poklonilo VMO-u Leštakovec. [2]

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]