Sporazum iz Waitangija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Sporazum iz Waitangija
Sporazum iz Waitangija

Jedna od preživjelih kopija sporazuma

Generalno
Tip sporazuma sporazum
Jezici engleski, maorski
Potpisnica 500+
Potpisivanje 6. veljače 1840.
Novi Zeland Waitangi, Novi Zeland
Stranke
Strana 1 Strana 2
Strane Ujedinjeno Kraljevstvo Britanski Imperij Maori
Potpisnici William Hobson Poglavice maorskih plemena sa Sjevernog otoka

Sporazum iz Waitangija (engleski: Treaty of Waitangi; maorski: Tiriti o Waitangi) je sporazum kojeg su 6. veljače 1840. godine potpisali predstavnici britanske Krune i brojni maorski poglavice sa Sjevernog otoka na Novom Zelandu. Posljedica sporazuma bilo je proglašenje britanskog suvereniteta nad Novim Zelandom, što je u svibnju 1840. godine uradio guverner William Hobson.

Sporazum je uspostavio funkciju guvernera Novog Zelanda, priznao je vlasništvo Maora nad njihovom zemljom, šumama i ostalim posjedima te ime je dao status subjekata Britanskog Imperija. Zauzvrat, Maori su predali Novi Zeland kraljici Victoriji, davši njezinoj vladi ekskluzivno pravo pri kupovini zemljišta.[1] Sporazum je sastavljen i potpisan u dva primjerka, jednom na engleskom i jednom na maorskom, međutim te se verzije toliko razlikuju da i danas ostaje nejasno što su dvije strane zapravo ispregovarale. Iz britanskog kuta gledišta, sporazum je Ujedinjenom Kraljevstvu dao suverenitet nad Novim Zelandom, a njihovom guverneru pravo da vlada na otoku. Maori, s druge strane, vjeruju kako su Britaniji cesijom predali pravo vladavine u zamjenu za zaštitu, bez odricanja od prava na upravljanje vlastitom politikom.[2] Nakon inicijalnog potpisivanja, kopije sporazuma su nošene po Novom Zelandu kako bi i drugi plemenski vođe potpisali i pristupili istom.[3] Danas postoji ukupno devet kopija sporazuma, uključujući i originalni, potpisan 6. veljače 1840. godine.[4] Sporazum je potpisalo između 530 i 540 Maora, a najmanje 13 potpisnika bile su žene.[5][6][7][8]

Sporazum je ponovo postao aktualan tokom 1970-ih, posebice u kontekstu tada aktualne problematike oko statusa Maora, mahom u vezi s pitanjem vlasništva nad zemljom.[9] Maori su se pozivali na sporazum u sporovima oko gubitka zemljišta i nejednakog tretmana od strane države, imavši pritom različit uspjeh. Maori su već krajem 1960-ih počeli ukazivati na brojna kršenja sporazuma, što je potaklo povjesničare da sve više naglašavaju problem različitih verzija sporazuma.[10] Sve ovo je 1975. godine dovelo do uspostave Waitangijskog tribunala, trajne komisije koja je zadužena za istraživanje i predlaganje rješanja sporova oko kršenja izvornog sporazuma od strane Krune ili njezinih predstavnika.

Gotovo 150 godina nakon izvornog potpisivanja, vlada je dokumentu pokušala dati sudsku i moralnu snagu definiranjem nove verzije dokumenta koja bi sadržavala "duh" sporazuma, a koja je realizirana kroz načela sporazuma iz Waitangija. Taj je pokušaj bio samo djelomično uspješan i demonstrirao je kako je izvorni sporazum bio preslab i nedovoljno jasan da bi ga se koristilo kao državotvorni dokument.[11]

Ipak, danas se sporazum uglavnom smatra osnivačkim po pitanju nastanka novozelandske države te čini sastavni dio novozelandskog Ustava. Unatoč tomu, oko njega se i dalje vode žestoke debate i on ostaje predmet spora kako među Maorima, tako i među nemaorskim stanovništvom na Novom Zelandu. Mnogi Maori smatraju kako Kruna nije ispunila svoje obveze prema sporazumu te su pred stalnim tribunalom prezentirali dokaze u korist toga. S druge strane, neki predstavnici nemaorskog stanovništva su sugerirali kako Maori nastoje zloupotrijebiti sporazum kako bi ostvarili specijalne privilegije.[12][13] Kruna, s druge strane, nije obvezna postupati prema prijedlozima tribunala, međutim u mnogim je slučajevima priznala kršenja sporazuma i, na ovaj ili onaj način, nadoknadila štetu. Te naknade se danas broje u ukupnom iznosu od nekoliko stotina milijuna dolara u dobrima i novcu, ali i brojnim formalnim isprikama.

Datum sporazuma se od 1974. godine slavi kao Waitangi Day, koji ima status državnog praznika.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Patricia Burns (1989). Fatal Success: A History of the New Zealand Company. Heinemann Reed. str. 153. ISBN 0-7900-0011-3. 
  2. "Meaning of the Treaty". Waitangi Tribunal. 2011. http://www.waitangi-tribunal.govt.nz/treaty/meaning.asp. pristupljeno 12 July 2011. 
  3. "Treaty of Waitangi signings in the South Island", Christchurch City Libraries
  4. "Treaty of Waitangi – Te Tiriti o Waitangi". Archives New Zealand. http://www.archives.govt.nz/exhibitions/treaty. pristupljeno 10 August 2011. 
  5. "Treaty of Waitangi". Waitangi Tribunal. http://www.justice.govt.nz/tribunals/waitangi-tribunal/treaty-of-waitangi. pristupljeno 28 May 2015. 
  6. C. Orange.The Treaty of Waitangi. Bridget Willians .1987.Appendices P 260
  7. "In 1840 the document served its original purpose-to proclaim British sovereignty over the country and bring it into ...the British Empire". Michael King, Nga Iwi O Te Motu, Reed, Auckland, 2001. p 35
  8. "Treaty of Waitangi: Questions and Answers". Network Waitangi. 2012. str. 13. http://nwo.org.nz/files/QandA.pdf. pristupljeno 28 May 2015. 
  9. "The Treaty in practice: The Treaty debated". nzhistory.net.nz. http://www.nzhistory.net.nz/politics/treaty/the-treaty-in-practice/the-treaty-debated. pristupljeno 10 August 2011. 
  10. "Treaty of Waitangi – Meaning". Waitangi Tribunal. http://www.waitangi-tribunal.govt.nz/treaty/meaning.asp. pristupljeno 10 August 2011. 
  11. Michael King, Nga Iwi O Te Motu, Reed, 2001, p 35
  12. Dr Donald Brash (26 March 2004). "Orewa Speech – Nationhood". https://www.national.org.nz/news/news/speeches/detail/2004/03/26/orewa-speech---nationhood. pristupljeno 20 March 2011. 
  13. Radio Live (1 February 2012). "AUDIO: Laws vs. JT on the Treaty of Waitangi". http://www.radiolive.co.nz/AUDIO-Laws-vs-JT-on-the-Treaty-of-Waitangi/tabid/506/articleID/25775/Default.aspx. pristupljeno 8 February 2012. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]