William Hobson
William Hobson | |
---|---|
Mandat 3. svibnja 1841. – 10. rujna 1842. | |
Prethodnik | on sam (kao viceguverner) |
Nasljednik | Robert FitzRoy |
Viceguverner Novog Zelanda
| |
Mandat 14. siječnja 1840. – 3. svibnja 1841. | |
Prethodnik | pozicija uspostavljena |
Nasljednik | on sam (kao guverner) |
Rođenje | 26. rujna 1792. Waterford, Irska (tada Kraljevstvo Irska) |
Smrt | 10. rujna 1842. Auckland, Novi Zeland |
Supružnik | Eliza Elliott |
Zanimanje | mornarički časnik |
Vjera | anglikanizam |
Kapetan William Hobson (Waterford, 26. rujna 1792.[1][2] – Auckland, 10. rujna 1842.) je bio britanski mornarički časnik i prvi kolonijalni guverner Novog Zelanda te koautor slavnog sporazuma iz Waitangija.
Hobson je rođen 26. rujna 1792. godine (iako neki izvori navode 1793.) u irskom Waterfordu kao treći od pet sinova advokata Samuela Hobsona i njegove supruge Marthe Jones. Godine 1803., Hobson se pridružio Kraljevskoj ratnoj mornarici kao volonter druge klase. Sudjelovao je u Napoleonskim ratovima, a kasnije i suzbijanju piratstva na Karibima, prije nego je 1824. godine postao zapovjednik; od 1826. do 1828. godine bio je zapovjednik broda HMS Scylla. Godine 1834., Lord Auckland ga je na brodu HMS Rattlesnake poslao u Istočne Indije.
U Australiju je stigao 1836. godine, prvo u Hobart, a onda i u Sydney, 18 dana kasnije. Iako mu je u doglednom periodu ponuđeno mjesto u Bombaju s godišnjom plaćom od £2,000, Hobsonu se toliko svidjela Australija da se pripremao za mjesto guvernera u Port Phillipu, koje je nosilo godišnju plaću od maksimalno £800. Dana 26. svibnja 1837., Hobson je doplovio u Zaljev otoka na Novom Zelandu i to na poziv mjesnog ministra Jamesa Busbyja, koji je vjerovao da mu prijeti opasnost od lokalnih maorskih plemena. Nakon što je potpomogao u sklapanju mirovnog sporazuma među plemenima, Hobson se sljedeće godine vratio u Englesku, gdje je podnio izvještaj o Novom Zelandu i predložio uspostavu britanskog suvereniteta nad otocima. U tom je periodu Ujedinjeno Kraljevstvo priznavalo maorski suverenitet sukladno Deklaraciji nezavisnosti Novog Zelanda iz 1835., a čiji je inicijator bio upravo Busby. Tokom 1839., guverner Novog Južnog Walesa, George Gipps, imenovao je Hobsona prvo viceguvernerom, a onda i britanskim konzulom na Novom Zelandu, koji je još uvije bio dio Gippsove kolonije.
Hobson je na Novi Zeland stigao 1840. godine, kada je formalno preuzeo dužnost viceguvernera i organizirao kolonijalnu upravu. Nedugo nakon dolaska, Hobson je uz pomoć Busbyja i tajnika Jamesa Freemana izradio nacrt sporazuma iz Waitangija te je odmah krenuo u prikupljanje potpisa; istovremeno je tražio dobru lokaciju za novi glavni grad. Dana 1. ožujka 1840., Hobson je pretrpio prvi moždani udar te je odveden natrag u Zaljev otoka kako bi se oporavio.[3] Dana 21. svibnja iste godine, Hobson je proglasio britanski suverenitet nad cijelim Novim Zelandom, što je bio brz odgovor na proglašenje "republike" u Port Nicholsonu (kasnije Wellington) od strane Novozelandske kompanije; uz to je u Port Nicholson poslao komandanta Willoughbyja Shortlanda i još nekoliko vojnika, koji su ugušili tzv. "republiku". Njezin predvodnik, William Wakefield, kasnije je doputovao do Hobsona i zakleo se na vjernost Kruni, predloživši usput Wellington za glavni grad, međutim prijedlog je odbijen u korist luke Waitemata, koja će kasnije biti nazvana Auckland. Hobson je kasnije uspješno odbio francuski pokušaj svojatanja dijela novozelandskog teritorija, krajem 1840. je suočen s optužbama za loš tretman naseljenika u Port Nicholsonu; Hobson je 1841. godine pisao ministru vanjskih poslova po tom pitanju.
U studenom 1840., kraljica Victoria je potpisala kraljevsku povelju temeljem koje je Novi Zeland postao samostalna krunska kolonija, neovisna o Novom Južnom Walesu. Hobson je 3. svibnja 1841. godine službeno postao prvi guverner Novog Zelanda. U kratkom razdoblju tokom kojeg je bio guverner, Hobson je riješio spor s naseljenicima u Port Nicholsonu i uspješno riješio teritorijalne probleme s Francuzima.
Dana 10. rujna 1842. pretrpio je drugi moždani udar, nakon čega je povučen s funkcije; ubrzo je i umro. Hobson je pokopan u Aucklandu, a na mjestu guvernera ga je naslijedio Robert FitzRoy.
- ↑ The Encyclopedia of New Zealand: William Hobson
- ↑ „New Zealand History: William Hobson”. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-24. Pristupljeno 2016-10-11.
- ↑ archives.govt.nz/exhibitions/treaty
- E. J. Tapp, 'Hobson, William (1793–1842)', Australian Dictionary of Biography, Volume 1, MUP, 1966, pp 545–546.
Vladine službe | ||
---|---|---|
Nova titula | Guverner Novog Zelanda 1841–1842 |
Slijedi: Robert FitzRoy |