Prijeđi na sadržaj

Spaljena zemlja

Izvor: Wikipedija
Spaljivanje naftnih polja u Kuvajtu od strane iračke vojske u povlačenju.

Spaljena zemlja je naziv za vojnu strategiju kojom se - tokom napredovanja ili povlačenja s neke teritorije - namjerno uništava sve što bi moglo poslužiti neprijatelju. Ime je dobilo po tome što je u svojim najranijim oblicima uključivala spaljivanje poljoprivrednih usjeva kako ih neprijatelj ne bi mogao koristiti kao izvor hrane. Danas se pod time podrazumijeva ne samo uništavanje zaliha hrane, goriva i drugih namirnica nego i mostova, željezničkih pruga, elektrana, telekomunikacijskih uređaja, aerodromskih pista, luka i drugih oblika infrastrukture, a što bi za cilj imalo izazvati što veće probleme u neprijateljskoj logistici, odnosno usporiti njegovo napredovanje.

Strategiju spaljene zemlje obično koristi strana koja je brojčano, tehnički ili na neki drugi način inferiorna neprijatelju. Ona za cilj ima tjeranje logistički iscrpljenog neprijatelja na povlačenje s vlastite teritorije, odnosno usporavanje njegovog napredovanja kako bi se skupilo vrijeme i sredstva za protivudar. Kao jedan od prvih primjera se navodi Herodotov opis načina na koji su Skiti natjerali perzijskog kralja Darija da povuče vojsku iz njihove zemlje. Neki od najpoznatijih primjera takve strategije jest rusko povlačenje pred Napoleonom 1812. godine, kinesko povlačenje pred Japancima krajem 1930-ih te Staljinova strategija kojom su Sovjeti 1941. nastojali zaustaviti operaciju Barbarossa.

Od strategije spaljene zemlje valja razlikovati namjerno uništavanje poljoprivrednih usjeva i druge infrastrukture koje se za vrijeme kaznenih ekspedicija provodi nad civilnim stanovništvom u svrhu njegove pacifikacije ili drugih čisto političkih razloga. Međutim, postoje slučajevi kada je teško razlučiti jedno od drugog, a za što se kao primjer navodi Shermanov marš u američkom građanskom ratu.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]