Siniša Malešević

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Siniša Malešević, MRIA, MAE (rođen 5. travnja 1969. u Banja Luci, Bosna i Hercegovina) je irski sociolog koji je redovni profesor na Univerzitetskom koledžu u Dablinu, Irska. Također je viši znanstveni suradnik i istraživač na CNAM, Pariz, Francuska.

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi kôd]

  • 1988 New Bern High School, Sjeverna Karolina, SAD
  • 1993. Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska ( diplomirao sociologiju)
  • 1995. Univerzitet Lancaster, Velika Britanija i CEU, Prag, Češka (magistar sociologije i političkih znanosti)
  • 1996. Centralnoevropsko sveučilište, Prag, Češka (diploma iz studija nacionalizma)
  • 1999. Univerzitetski koledž, Cork, Irska (doktorat iz sociologije)

Istraživačka djelatnost[uredi - уреди | uredi kôd]

Maleševićevi istraživački interesi uključuju komparativno-historijsku i teorijsku analizu etniciteta, nacionalnih država, nacionalizma, carstava, ideologije, rata, nasilja i socioloških teorija. Autor je devet i urednik osam knjiga i tomova, uključujući utjecajne monografije Ideologija, legitimitet i nova država (2002), Sociologija etniciteta (2004), Identitet kao ideologija (2006) Sociologija rata i nasilja (2010), Države-nacije i nacionalizmi (2013), Uspon organizovane brutalnosti (2017) i Utemeljeni nacionalizmi (2019). Uspon organizirane brutalnosti dobitnik je nagrade za najbolju knjigu 2018. godine Američkog sociološkog udruženja [1], a „Utemeljeni nacionalizmi“ bio je drugoplasirani (počasno priznanje) nagrade Stein Rokkan za komparativna društvene istraživanja [2]. Malešević je također autor preko 100 recenziranih članaka u časopisima i poglavljima knjiga te je održao više od 120 pozvanih predavanja širom svijeta [2]. Njegov rad preveden je na brojne jezike, uključujući albanski, arapski, kineski, hrvatski, francuski, indonezijski, japanski, perzijski, portugalski, srpski, španjolski, turski i ruski. Prije je obavljao dužnosti istraživača i predavača na Institutu za međunarodne odnose (Zagreb), Centru za proučavanje nacionalizma, CEU (Prag) - gdje je radio s Ernestom Gellnerom - i na Nacionalnom sveučilištu Irske, Galway . Također je bio gostujući profesor i istraživač na Université Libre de Bruxelles (Eric Remacle profesor na studijama sukoba i mira), Institutu za humane nauke, Beč, Londonskoj školi ekonomije, Univerzitetu Uppsala i Nizozemskom institutu za napredne humanističke studije i društvene nauke, Amsterdam. U ožujku 2010. izabran je za člana Kraljevske irske akademije [3], u decembru 2012. izabran je za pridruženog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine [4], a u kolovozu 2014. izabran je za člana Academia Europaea [5]. 2017. godine potpisao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca . [1]

Odabrane publikacije[uredi - уреди | uredi kôd]

  • (2002). Ideology after Poststructuralism. London: Pluto. .
  • (2002). Making Sense of Collectivity: Ethnicity, Nationalism and Globalization. London: Pluto.
  • (2002). Ideology, Legitimacy and the New State: Yugoslavia, Serbia and Croatia. London: Routledge (preštampano 2008. i 2016. u mekom izdanju; srpski prijevod 2004).
  • (2004.). The Sociology of Ethnicity. London: Sage (prijevod na srpski jezik 2009; prijevod na perzijski jezik 2011 i 2012; prijevod na turski jezik 2019; prijevod na indonezijski u pripremi).
  • (2006). Identity as Ideology: Understanding Ethnicity and Nationalism. New York: Palgrave Macmillan (prijevod na perzijski 2017).
  • (2007). Ernest Gellner and Contemporary Social Thought. Cambridge: Cambridge University Press.
  • (2010). The Sociology of War and Violence. Cambridge: Cambridge University Press (preštampano 2012. godine; prijevod na hrvatski jezik 2011; prijevod na turski jezik 2018; prijevod na kineski jezik 2021. godine; prijevod na perzijski jezik 2021. godine; prijevod na arapski jezik predviđen za 2021. godinu).
  • (2011). Sociological Theory and Warfare. Stockholm: Forsvarshogskolan (španjolski prijevod sa Prohistorijom, Argentina 2015).
  • (2013). Nationalism and War. Cambridge: Cambridge University Press.
  • (2013). Nation-States and Nationalisms: Organization, Ideology and Solidarity. Cambridge: Polity (prijevod na hrvatski jezik 2017, prijevod na perzijski jezik 2021.).
  • (2015). Ernest Gellner and Historical Sociology, gost urednik posebnog izdanja Thesis Eleven. London: Sage. ( http://the.sagepub.com/content/128/1.toc )
  • (2017). Empires and Nation-States: Beyond the Dichotomy, gost urednik posebnog izdanja Thesis Eleven. London: Sage. ( http://journals.sagepub.com/toc/thea/139/1 )
  • (2017). The Rise of Organised Brutality: A Historical Sociology of Violence. Cambridge: Cambridge University Press (španjolski prijevod objavljen u izdanju PUV, Valencia 2020. godine, arapski prijevod izlazi 2022. godine).
  • (2019). The Sociology of Randall Collins, gostujući urednik sa posebnim izdanjem S. Loyal of Thesis Eleven. London: Sage. ( https://journals.sagepub.com/toc/thea/154/1 )
  • (2019). Grounded Nationalism: A Sociological Analysis. Cambridge: Cambridge University Press (hrvatski prijevod 2021.).
  • (2021). Classical Sociological Theory. London: Sage (sa S. Loyal).
  • (2021). Contemporary Sociological Theory. London: Sage (sa S. Loyal-om) (priprema se perzijski prijevod).
  1. Signatories of the Declaration on the Common Language, official website, retrieved on 2018-08-16.