Santiago Tequixquiac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Santiago Tequixquiac
Osnovni podaci
Država  Meksiko
Savezna država México
Stanovništvo
Stanovništvo (2014.) 1248[1]
Geografija
Koordinate 19°49′40″N 99°07′28″W / 19.82773°N 99.12435°W / 19.82773; -99.12435
Vremenska zona UTC-6, leti UTC-5
Nadmorska visina 2287[1] m
Santiago Tequixquiac na karti Meksika
Santiago Tequixquiac
Santiago Tequixquiac
Santiago Tequixquiac na karti Meksika
Ostali podaci

Santiago Tequixquiac je naselje u Meksiku, u saveznoj državi México, u opštini Tequixquiac.

Prema proceni iz 2014. godine u naselju je živelo 1248 stanovnika.[1][2] Naselje se nalazi na nadmorskoj visini od 2287 m.

Crva sv. Jakova apostola u Tequixquiacu.

Grad[uredi - уреди | uredi izvor]

Područje je bilo naseljeno najmanje zadnjih 12.000 godina prema arheološkim artefaktima koje se nađlo na ovom području. Među tim nalazima su i prvi primjerci ljudskih umjetničkih uradaka na području Amerikâ: tri školjke koje su u dolnjim djelovima dekorirane dragim materijalom zvanim "Sacro (sacrum) de Tequixquiac." Ovaj artefakt se nalazi u Nacionalnom antropološkom muzeju in Ciudad Mexicu. Za vjerovati je da su ljudi bili temom crteža ovdje zbog toga što je ovo područje bogato potocima i izvorima[3].

Pleme Mexica je prošlo ovim područje dok je lutalo od Aztlana prije nego što je utemeljilo grad Tenochtitlan (kasniji Ciudad Mexico). Utemeljenje grada datira u 1168., a utemeljili su ga Chichimeke koji su se naselili pod utjecajem Olmeka. Lončarski i ini artefakti pokazuju i utjecaje Huasteka, Mixteka i Totonaca. Povijesni zapisi kazuju da su gradom vladali Tolteci, Tepanec kao i Asteci. Asteci su bili zadnji koji su vladali ovim gradom, nakon što je Chimalpopoca osvojio ovaj kraj 1415.. Tequixquiac je ostao u okrugu Tepaneca Astečkog Carstva pod vlašću Tacube koji mu je plaćao danak u Hueypoxtli. Grad je zadržao poglavice, sada odane Astecima, a jedan od zadnjih je bio Acalmiztli koji je vjerojatno bio vrlo poštovan među svojim podanicima. Stanovnici predkonkvistadorskog Tequixquiaca su bili poznati po njihovom strogom kodu časti i po tome što su bili napredni u medicini, obrazovanju, arhitekturi i građevinarstvu.[3]

Nakon pada astečkog carstva u španjolske ruke, konkvistador Hernán Cortés je dodijelio ovaj grad i okolicu kao encomiendu dvama konkvistadorima, Martínu Lópezu, koji je izgradio brigantine kojima se razorilo Tenochtitlan i Andrésu Núñezu. U Tequixquiacu se, kao i u Apaxcu i u Hueypoxtli, krenulo s vađenjem vapna, rabeći za to indijansku radnu snagu koja je bila odvedena na prisilni rad. Indijanske obitelji je 1552. raselio Francisco López de Tlaltzintlale s njihovih zemalja da bi napravio mjesta za španjolske doseljenike. Potkrajljeva vlast je ovo opravdavala vjerskim razlozima. Činili su franjevce napraviti nove kapelice na raznim encomiendama, a Indijance su naselili okolo njih. Jedna od tih kapela je crkva Santiago Tequixquiac koji je bio nadležan za nova sela San Mateo Hueycalco, San Sebastián Tlalachco i ina. Ova crkva je izgrađena 1569. godine. Formalno je postala župom 1590. godine.[3]

Crkva je građena u nekoliko faza. Atrij je bio velikim prostorom ograđenim kamenom s križem na vrhu, no kršćanski i domorodački simboli su bili ispremiješani na zidovima. Na svakom od četiri kuta su bili zdenci, a u sredini se nalazi otvoreni prostor sa Solomonovim stupovima. Pročelje ima dvoje vrata koja su dekorirana radovima u kamenu koji također sadrže indijanske simbole. Crkva i grad su posvećeni apostolu svetom Jakovu starijem. Za vrijeme suše, kip "Gospodina od kapele" ("Señor de la Capilla") se donijelo u Tequixquiac iz Apaxca. Kad je suša prestala, sliku se nije vratilo, vjerojatno jer je bila od vlakana i bila je preteška za nositi. Od onda je ostala u ovom gradu. Pripisuju joj se brojna čuda. Župni svod je obnovljen 1856. godine.[3]

Prvu školu u ovom gradu je izgradio Narciso Vargas 1856. godine. Nalazi se u četvrti San Miguelito.[3]

Veliki kanal je prokopan kroz ovo područje za vrijeme predsjednikovanja Porfirija Diaza, radi isušivanja Meksičke doline. Dok se kopalo taj kanal, našlo se mnoštvo arheoloških nalaza koji su dali podatke o davnoj nazočnosti ljudi u ovom kraju. Jedan od inženjera koji su radili na ovom kanalu, Tito Rosas, je dobio priznanje nalaskom Sacra de Tequixquiac". U 20. stoljeću je proizvodnja pulquea postala gospodarski važnom, a hacienda San Sebastián je bila glavnim proizvođačem. Željeznička prometnica koja je spojila ovaj gradić s glavnim gradom i ostatkom države je napravljena 1917. na mjestu današnje ulice Alfreda del Maza. Kasnije je razmontirana zbog političkih razloga 1945. godine.[3]

Grad se prourbaniziralo od 1950-ih kao dijelom urbane aglomeracije Meksičke doline (Zona Metropolitana del Valle de México).[3]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 "The GeoNames geographical database". 2015. http://www.geonames.org/. 
  2. "Instituto Nacional de Estadística y Geografía". http://www.inegi.org.mx/. 
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nema zadano teksta za reference po imenu EncMuc