Samostan sv. Bonaventure u Visokom

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Samostan sv. Bonaventure u Visokom je katolički vjerski objekat, Vrhbosanska nadbiskupija, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2013. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo. Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade Samostana sa gimnazijom i sjemeništem, pripadajuće crkve i pokretnog naslijeđa koje čini zbirka slika starih majstora. Ime je dobio po Sv. Bonaventuri doktoru teologije, koji je bio poznat po svojoj skromnosti i jednostavnosti.

Historija[uredi | uredi kod]

Prvi franjevački samostan izgrađen je u Milama kod Visokog 1340/41. godine nakon uspostave Bosanske franjevačke vikarije. Srušen je krajem XVII vijeka nakon provale Eugena Savojskog 1697. godine u BiH. Franjevci se vraćaju u Visoko dva vijeka kasnije, 1900. godine. Te godine izgrađeni su samostan i crkva, po projektu Ivana Holtza.

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom od 1900. do 1914. godine broji šest razreda, a godine 1913/14. izvršena je dogradnja objekta na sjevernom dijelu pa je gimnazija imala osam razreda.

Tokom Drugog svjetskog rata Franjevačka gimnazija u Visokom je nastavila sa radom, iako je dijelove Samostana Sv. Bonaventure, kao i Konvikt zauzela njemačka vojska i domobrani.

Godine 1946. rad Franjevačke gimnazije u Visokom je zabranjen, ali je već naredne, 1947. godine, rad škole dopušten, s tim da su je mogli pohađati samo franjevački kandidati. Dio gimnazijskog prostora zauzela je tadašnja državna gimnazija i u njemu ostala dvadesetak godina. Godine 1950. provincijal fra Jozo Markušić je nakon prijema kod maršala Tita isposlovao vraćanje jednog kompletnog sprata objekta Franjevačkoj gimnaziji. Godine 1953. na zgradu su dograđeni praonica, magacin i nekoliko soba. Godine 1959. proširena je sakristija crkve u sklopu cjeline Samostana i nad njom je izgrađen oratorij, gdje je danas smještena „Etnografska zbirka“, sa ravnom terasom iznad. Iste godine izvršeno je bojenje fasada kompletnog objekta .

Godine 1967, na svetkovinu zaštitnika Svetog Bona, franjevački red dobija nazad kompletnu zgradu, s obzirom da je iselila državna gimnazija „Janko Balorda“. Tada je natrag vraćena i gimnazijska dvorana.

Nakon početka zadnjeg rata u BiH, iste godine, Franjevačka gimnazija iz Visokog je premještena u Bašku Vodu u Hrvatskoj, gdje ostaje do 1996. godine.

Opis[uredi | uredi kod]

Tlocrtne dimenzije zgrade samostana, računajući i unutrašnje dvorište, iznose 38,28 x 70,41 m. Spratnost iznosi Sut+P+2+Potkrovlje. Crkva Sv. Bonaventure sa sakristijom građevinski pripada zgradi samostana.

Povezana je „toplom vezom“ sa južnim dijelom objekta, gdje se još nalaze prostorije, župnog ureda, gvardijana i gostinjskih soba. U istočnom dijelu se nalaze prostorije biblioteke, dnevnog boravka i profesorskih apartmana. U sjevernom dijelu se nalaze svečana sala, sala za razgovor, lapidarij, gostinjske i bolesničke sobe, zbornica i trpezarija , dok je zapadni dio rezerviran za kuhinju, sestarsku trpezariju i pomoćne prostorije.

Crkva pripada tipu jednobrodnih objekata zidanih opekom sa zvonikom na jugozapadu i apsidom na sjeveroistoku. Ima pravougaonu osnovu dimenzija 9,20m x 20,50m, a uzdužna osovina je orijentisana u pravcu jugozapad - sjeveroistok. Visina objekta do strehe dvovodnog krova iznosi 13,60 m, do sljemena 17,25 m i do vrha šatorastog krova zvonika 23,20 m. Unutrašnjost se sastoji od narteksa, naosa i svetišta.

Svod Crkve sv. Bonaventure oslikao je početkom XX vijeka Marko Antonini. Zidne slike, četiri tonda sa središnjim prizorom Sv. Franjo u slavi, izvedene su u neobaroknom maniru.

U Samostanu je i zbirka nekoliko umjetničkih djela.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Samostan sv. Bonaventure u Visokom”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016. [mrtav link]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Mladen Ančić - Gdje je bio podignut prvi franjevački samostan u srednjevjekovnoj Bosni. Sarajevo: Institut za istoriju, Prilozi, br. 21, god. 20, 1985. godina

Vanjske veze[uredi | uredi kod]