Società Sportiva Lazio

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice S.S. Lazio)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Lacio (razvrstavanje).
SS Lazio
Puno imeSocietà Sportiva Lazio S.p.A.
NadimakBiancocelesti (Nebeskoplavi)
Aquile (Orlovi)
Aquilotti (Mladi orlovi)
Osnovan9. januar 1900.
StadionOlimpiko, Rim
(kapacitet: 73.260)
PredsednikItalija Claudio Lotito
MenadžerItalija Simone Inzaghi
LigaSerija A
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Domaći dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Gostujući dresovi
Timske boje Timske boje Timske boje
Timske boje
Timske boje
 
Treći dresovi

Lacio (ital. Società Sportiva Lazio) je fudbalski klub iz Rima, Italija. Klub je osnovan 1900. godine i trenutno se takmiči u Seriji A. Lacio svoje mečeve igra na stadionu Olimpico koji ima kapacitet od 72.698 mesta. Lacio je titulu prvaka Italije osvajao 2 puta i to u sezonama: 1973/74 i 1999/00, 6 puta Italijanski kup: 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13, 4 puta Superkup Italije, 1998, 2000, 2009 i 2017, Kup pobednika kupova 1998/99 i Superkup Evrope 1999.

Istorija[uredi | uredi kod]

Sportsko društvo Lazio je osnovano 1900. godine, a fudbalska sekcija je osnovana 1910. godine. Dve godine kasnije čim je Fudbalski savez Italije počeo organizovanje prvenstva u centru i na jugu Italije, Lazio se pridružio ligi. Tri puta je dostigao finale plej-ofa prvenstva, ali nikada nije osvojio, gubivši od Pro Verčelija 1913, od Kasalea 1914 i od Đenove 1923.

Godine 1927. Lacio je bio jedini veći rimski klub koji se odupreo fašističkom režimu da ujedini sve rimske klubove u jedan. Tako je nastala Roma.

Klub je igrao u prvoj sezoni Serije A 1929. godine. Sa legednarnim italijanskim napadačem Silviom Piolom Lacio stiže do drugog mesta u Seriji A 1937. godine, što je najbolji predratni rezultat kluba.

Kup Italije Lacio prvi put osvaja 1958. godine, a 3 godine kasnije prvi put ispada u Seriju B. Dve godine kasnije klub se vraća u Seriju A, da bi nakon osrednjih nastupa u najvišem rangu ponovo ispao u niži rang sezone 1970/71. Dve sezone kasnije ponovo igra u Seriji A i bori se za titulu sa Milanom i Juventusom. Ipak završava kao treći na tabeli posle tesne završnice. Iduće sezone Lacio po prvi put postaje šampion Italije.

Godine 1980. Lacio je uz Milan izbačen iz Serije A zbog skandala u vezi nameštanja utakmica. Vraćaju se u Seriju A 3 godine kasnije i jedva izbegavaju ispadanje, da bi u sledećoj sezoni ispali iz lige kao pretposlednji na tabeli. Godine 1986. Laciju je u Seriji B oduzeto 9 bodova, što zadaje težak udarac Laciju koji izbagava ispadanje u Seriju C1.

Dolazak Sergia Cragnottija na mestu predsednika kluba 1992, menja istoriju kluba. Cragnotti je dovodio igrače za ogromne sume novca, poput Juan Sebastián Verón (26,4 miliona funti[1]), Christian Vieri (22 miliona funti [2]) i Hernán Crespo (48,4 miliona funti[3]).

Lacio je bio vicešampion 1995, treći 1996. i četvrti 1997, da bi 1999. izgubio titulu za jedan bod od Milana. Iduće sezone Lacio osvaja duplu krunu pod vođstvom trenera Sven-Göran Eriksson, i sa igračima među kojima su Alessandro Nesta (kapiten), Siniša Mihajlović, Pavel Nedvěd i Marcelo Salas.

Dve godine ranije Lacio stiže do finala Kupa UEFA, gde je izgubio od Intera sa 3:0. Klub je još osvojio Kup Italije 1998. i 2004, kao i Kup pobednika kupova 1999. i tako biva poslednji osvajač ovog evropskog takmičenja. Iste godine osvaja i Evropski superkup pobedom nad Mančester junajtedom.

Finansijske afera 2002. u vezi Cragnotti i njegove prehrambene fabrike „Cirio“, su naterale Cragnottija da napusti klub, što je rezultovalo slabijim rezultatima. Klub počinje da prodaje svoje zvezde, a među njima i kapitena Alessandra Nestu. Godine 2004. Claudio Lotito postaje predsednik kluba.

Sezone 2006/07. Lacio je, uprkos oduzimanju 3 boda zbog skandala u vezi nameštanja 2006. godine, bio treći u Seriji A i tako iduće sezone igrao kvalifikacije za Ligu šampiona. Lacio je u kvalifikacijama izbacio Dinamo iz Bukurešta, a u grupnoj fazi je igrao sa Real Madridom, Olimpijakosom i Verderom, ali je odmah ispao.

Svoju petu titulu osvajača Kupa Italije osvaja pobedom nad Sampdorijom u finalu 2009, dok šestu titulu osvaja 2013. godine pobedom nad Romom u finalu.

Rivalstvo sa Romom[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Derbi dela kapitale

Uspesi[uredi | uredi kod]

Nacionalni[uredi | uredi kod]

Prvak (2): 1973/74, 1999/00.
Viceprvak (3): 1936/37, 1994/95, 1998/99.
Osvajač (6): 1958, 1997/98, 1999/00, 2003/04, 2008/09, 2012/13.
Finalista (1): 1960/61.
Osvajač (3): 1998, 2000, 2009.
Finalista (1): 2004.
Prvak (1): 1968/69.
Drugi (3): 1962/63; 1971/72; 1982/83.
Promovisan u viši rang (2): 1926/27, 1987/88.

Međunarodni[uredi | uredi kod]

Pobednik: 1998/99
Pobednik: 1999
Finalista: 1997/98

Stadion[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Stadion Olimpiko
Navijači Lacija na Olimpiku

Lacio igra svoje utakmice kao domaćin na stadionu Olimpiko, najvećem stadionu u Rimu kojeg deli zajedno sa najvećim rivalom Romom. Stadion je otvoren 1937. godine, a bio je domaćin na Olimpijskim igrama 1960, kao i Svetskog prvenstva u atletici 1987, finala Evropskog prvenstva 1980. i Svetskog prvenstva 1990, i finala Lige šampiona 1996. i 2009.

Povučen dres[uredi | uredi kod]

Dres sa brojem 12 je povučen iz upotrebe, jer je posvećen navijačima kao 12-om igraču.

Poznati bivši igrači[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]