Rusalka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Rusalka (starosl. Rusalka) je vodena vila, koja živi u rijeci, jezeru i šumi.

Ona je kći Vodnika, vladara jezera. Na travnjaku, uz rub jezera, ona kaže svojem ocu da se je zaljubila u Kraljevića kojii lovi po šumi pokraj vode, te da hoće postati ljudskim bićem kako bi ju ovaj prigrlio. Otac joj veli da je to ludost, ali ju svejedno šalje čarobnici Ježibabi kako bi joj pomogla. Rusalka tada otpjeva svoju pjesmu:

Rusalka u gvozdju


Mjesecu na nebi glubokom,
svjetlo tve daleko vidi.
Po svijetu blodiš širokom,
gledaš u prjebitak ljudi.
Po svijetu blodiš širokom,
gledaš u prjebitak ljudi.

Mjesecu, postoj tili,
rekni mi, rekni, gdje je moj mili!

Mjesecu, postoj tili,
rekni mi, rekni, gdje je moj mili!

Rekni mu, srebra tijenjalo,
mojeg zagrljaja rame.
Da se barem na malo
u sanje, spominja na me.
Da se barem na malo
u sanje, spominja na me.

Zasvijetli mu do daleka, zasvijetli mu,
rekni mu, rekni, gdo tu na nj' čeka!
O meni, njegova duša sni,
naj se u spominu zbudi;
Mjesecu, ne zgasni, ne zgasni!
ne zgasni, ne zgasni!


Ježibaba rekne Rusalki da, ako postane čovjekom, gubi svu moć govora te da, ako bude iznevjerana od strane Kraljevića, da će oboje biti vječno prokleti. Rusalka se složi s time te popije napitak. Kraljević, loveći bijelu golubicu, nađe Rusalku, prigrli ju i odvodi, dok njen otac i sestre nariču.

U to vrijeme u vrtu Kraljevićevih dvora, lovočuvar i njegov nećak kažu Kraljeviću da ne smije biti s nijemom djevojkom. Sumnjajući u čarolije i preispitujući svoje htijenje, Kraljević biva opčinjen žudnjom i privlačnošću strane Kraljevne koja je gost na vjenčanju. Kranjevna ispunjena ljubomorom proklinje zaručnike nakon čega Kraljević odbacuje Rusalku. Nakon te nesretne zgode, Vodnik odvodi Rusalku nazad u svoje jezero. Kraljevna, pridobivši Kraljevićevu ljubav, sada pada u prezir spram njega.

Poslije tih događaja, Rusalka upita Ježibabu za rješenje njezinih jada te joj Ježibaba kaže da će se spasiti ako ubije Kraljevića. Rusalka to odbije i baci bodež u jezero. Tada Rusalka postaje Bludnička, duh mrtvih koji živi na dnu jezera i izranja samo da bi ljude mamila u smrt. Lovočuvar i njegov nećak posavjetuju se s Jažibabom o Kraljeviću, koji je, kako kažu, bio izdan od strane Rusalke. Tada Vodnik kaže da je zapravo Kraljević bio taj koji je izdao Rusalku. Drvodusi oplakuju Rusalku. Kraljević dolazi na jezeru i zove Rusalku. On ju traži da ga poljubi, znajući da poljubac znači smrt i prokletstvo. Oni se poljube te on umire.

Rusalka zahvali Kraljeviću što joj je dopustio da osjeti ljudsku ljubav, pohvali njegovu dušu Bogu te se vraća na svoje mjesto u dubine jezera, da vječno proživi kao vila smrti.

Priču je popularizirao Antonín Dvořák u svojoj operi Rusalka.