Romski jezik
| Romski jezik | ||
|---|---|---|
| rromani ćhib | ||
| Govori se u | Centralna i Istočna Evropa, širom svijeta | |
| Ukupno govornici | 2,5 miliona (procjena SIL-a) | |
| Jezička porodica |
| |
| Jezički kodovi | ||
| ISO 639-1 | Nema | |
| ISO 639-2 | rom | |
| ISO 639-3 | razni: rom – Romski (općenito) rmn – Balkanski romski rml – Baltički romski rmc – Karpatski romski rmf – Kalo-finski romski rmo – Sinte romski rmy – Vlaški romski rmw – Velški romski | |
| Napomena: Ova stranica može sadržavati IPA fonetske simbole u Unicodeu. | ||
Romski jezik (rom. romanes / romani) je jezik Roma u Europi. Zapravo je skupina više-manje različitih dijalekata, jer su Romi svugdje preuzeli riječi i oznake jezika naroda među kojem su živjeli. Prema procjenama, broj govornika iznosi 4.8 milijuna.
U SFR Jugoslaviji 1980–ih godina su štampani školski udžbenici na romskom, i bivša Jugoslavija je bila jednaod prvih država, ako ne i prva, gdje je tako nešto postojalo.[1]
Povijest[uredi - уреди | uredi kôd]
Romski nema svoj prajezik kao jedan jezik, jer se ne radi o jednoj etničkoj skupini, već o kasti radnika (vajšije) u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Nju je kasnije izbjeglički život zbližio, što je dovelo do nekih sličnosti u jeziku. Nastojanje Roma da ujedine sve Cigane u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski, civilizacijski i etnički različitih skupina. Romski jezik srodan je nekim sjevernoindijskim jezicima, među ostalim i starom Sanskrtu, jednom od najstarijih poznatih indoeuropskih jezika uopće. Ne postoji književna tradicija romskog jezika, pa tako ni pisana povijest. Sve više prihvaćeno zajedničko ime, zbog podjednako negativnog tretmana svih tih skupina, potječe od opće imenice Rrom = čovjek, tako da Rromi, kao nacionalno ime etimologijski značni, naprosto - ljudi. Tek nedavno su Romi počeli potraživati svoja manjinska prava, tako da i nema zajedničke, općeprihvaćene književne verzije jezika.
Romski kao službeni jezik[uredi - уреди | uredi kôd]
Uz druge jezike, romski jezik je priznat kao službeni jezik u Vojvodini i u austrijskom Gradišću, dok još uvijek nije u nekim drugim područjima gdje Romi predstavljaju znatan udio u lokalnom stanovništvu, na primjer u Makedoniji. Služben je u Općini Šuto Orizari u Makedoniji, služben je kao manjinski jezik u Švedskoj te je jedan od službenih jezika u 79 općina u Rumunjskoj i u gradu Budeşti.
Dijalekti[uredi - уреди | uredi kôd]
Postoji nekoliko zvanično priznatih dijalekata romskog jezika[2]:
- Balkanski romski jezik
- Baltički romski jezik
- Karpatski romski jezik
- Kalo-finski romski jezik
- Sintski romski jezik
- Vlaški romski jezik
- Velški romski jezik
Reference[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ Kordić, Snježana (2010). Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 292. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL15270636W. SSRN 3467646. (NSK). (COBISS-Sr). (COBISS.BH). Arhivirano iz originala 2012-07-08. http://bib.irb.hr/datoteka/475567.Jezik_i_nacionalizam.pdf. Pristupljeno 3. oktobra 2019.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala 2008-04-02. https://web.archive.org/web/20080402015423/http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=rom.
