Razgovor:Kristina od Švedske

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Kada je Kristina postala katolikinja?[uredi kod]

U članku piše:

dok je istovremeno tajno prešla na katoličku vjeru.

To nije točno. Dok je bila u Švedskoj, ona još nije prešla na katolicizam. Dapače: isusovce je pitala, dali bi kao protestantkinja mogla jednom godišnje primati ispovijed i pričest. Kad su joj rekli, da to nije moguće, onda je odlučila, da se liši vladarstva. Ona je doduše proučavala katoličku vjeru i o njoj također raspravljala sa isusovcima i drugim strancima. Ali: odlučila jeste ranije; ipak, na katoličku vjeru - dakle vjeru svojih predaka - je prešla tajno tek poslije abdikacije u Bruslju, a javno u Insbruku.--Stebunik (razgovor) 19:02, 30 januar 2021 (CET)[odgovori]

Od kada je Kristina od Švedske svetica?[uredi kod]

U članku piše:

nakon čega se vraća u Italiju gdje će proživjeti ostatak života s svojim ljubavnikom kardinalom Azzolinom. Kristina je umrla od upale pluća 1689. u Rimu, a kasnije će biti proglašena sveticom katoličke vjere.

Nije baš sigurno, da je bio kardinal Azzolino njen ljubavnik - o tome nema dokaza, ali su glede toga podijeljena mišljenja. U svakom slučaju je bio njen pokrovitelj i zaštitnik, i možda jedna od njezinih mnogih simpatija u širem smislu ove riječi. Glede kanonizacije je dezinformacija. Tko čita njen život, će odmah zaključiti, da Kristina ne ispunjava stroge standarde - naročito posle Tridentske obnove - (koje npr. SPC nema, npr. u slučaju o. Nikolaja Velimirovića, koji se divio Hitleru) kod proglašavanja svojih svetaca. Za Kristinu tako nije ni počeo nikakav postupak. Da ne nabrajam: ne samo da nije kanonizirana, nego nije ni blažena, ali ni službenica Božja. Tko je pročitao njezin životopis - pa da su neke stvari i izmišljene - vidjet će, da katolička svetica ne može biti žena sa ovakvim karakteristikama - ako sve drugo odmislimo, nezamisliva okrutnost, sa kojom je pogubila neke od svoje posluge. Ako nađem vremena, malo ću urediti taj članak i opremiti ga prikladnim izvorima. Da nemam tu nakanu, stavio bih na njega - barem glede kanonizacije - primjedbu "izvori". Stvarno! Mnogo i na mnogim jezicima sam čitao o njoj - a da je proglašena sveticom, samo na srpskohrvatskoj Wikipediji. Stvarno me zanima, odakle taj podatak. --Stebunik (razgovor) 19:29, 30 januar 2021 (CET)[odgovori]

Ako je i bila sahranjena u Bazilici svetoga Petra u Vatikanu kao jedna od triju tamo sahranjenih žena, to ne znači, da je bila proglašena sveticom. Ni svi pape, koji su sahranjeni u toj bazilici, nisu proglašeni svetima - možda je kakva trećina - da kažem napamet - postigla neki stupanj svetosti (Sluga Božji, Blaženi, Sveti). --Stebunik (razgovor) 19:47, 30 januar 2021 (CET)[odgovori]
Ona je bila prosvjetiteljska vladarica - poticala je moderno školstvo, vjersku toleranciju, čak je pisala pjesme i prozu te nastupala u svojim igrama - dakle imala je mnogo odličnih karakteristika - ali u svakom slučaju je bila neke vrste boem, koji se ne može ustaliti na jednom mjestu. To vrijedi i glede njezinih "ljubavi", koje ne možemo svrstati ni u današnje ni u tadašnje standarde.--Stebunik (razgovor) 19:56, 30 januar 2021 (CET)[odgovori]

Greška?[uredi kod]

U članku piše:

Nakon abdikacije Kristina odlazi u katoličku Italiju gdje dobiva trijumfalni doček, ali gotovo odmah potom i prvi dodir s realnim životom koji će rezultirati njenom željom za povratak vladanju. Zbog te želje za ispravljanjem svoje ranije greške to jest abdikacije Kristina je već 1656. upletena u francusku zavjeru s ciljem da se nju instalira za monarha Napuljskog Kraljevstva.

Mislim da to nije dobro izražena. Njezina abdikacija je bila slobodan čin - jer drugčije ne bi mogla postati katolikinja. U stvari ona nikada nije željela da ne bude kraljica i tako se uvjek i ponašala. U stvari - ako bi mogla ostati katolikinja, ona ne bi odložila švedske krune. Ono glede zavjere možda ni nije točno. To nije bila zavjera u pravom smislu, nego planovi nje i francuskog kralja; slično je bilo kad ju je papa potaknuo, neka traži poljsku krunu, gdje bi mogla ostati katolikinja. Zašto je tražila švedsku krunu kasnije - to si vjerojatno ni sama nije bila na čistu. Na prvom mjestu ona je ipak bila žena, koja promiče umjetnost, nauku, teologiju i filozofiju. Tu je velika kao mecen i pisac. Ujedno je veliki borac za ljudska prava. Najveća je usprkos njezine kadkadašnje oštrine njezina miroljubivost i suprotstavljanje ratu, nacionalizmu i militarizmu. To je središnja misao i filma Kraljica Kristina iz 1933 - iz godine, kada je došao na vlast onaj Adolf Hitler, koji je populizmom zapalio nacionalizam ne samo kod njemačkog naroda, da ne nabrajam, da ne bi koga uvrijedio, koji ga pokriva nekim visokim riječima. Zanimljivo, da je gore spomenuti otac (u SPC svetac) i vladika Nikolaj Velimirović ustvrdio, da je Hitlerov nacionalsocijalizam jednak srpskom svetosavlju. Nešto slično hrvatski kardinal blaženi Alojzije Stepinac nikada i nigdje nije ustvrdio, makar ima i danas onih, koji odobravaju nepravedno i tendenciozno komunističko suđenje. No - i Kristina i Greta Garbo su bili antiratno raspoloženi. Kristina je zaslužna za kraj 30-godišnjeg vjerskog rata - protiveći se protestantima, koji su htjeli i dalje ratovati. --Stebunik (razgovor) 22:04, 20 februar 2021 (CET)[odgovori]

Kristinine ljubavi[uredi kod]

U članku piše u vezi toga:

se vraća u Italiju gdje će proživjeti ostatak života s svojim ljubavnikom kardinalom Azzolinom.

Kad imam vremena, to ću dokumentirati izvorima - to jeste, ne bi se moglo reči, da je bio kardinal njen ljubavnik, jer joj praktično izraze naklonosti nije vraćao. On je bio kardinal-zaštitnik, kojega joj je odredio papa. Ukratko: Njene ljubavi - i do muškaraca i do žena - mogli bismo usprkos žarkih pisama više svrstavati među platonske ljubavi nego tjelesne ljubavi u današnjom sjetilnom mentalitetu: tako onu do njenog nećaka i nasljednika, kao i do kardinala-zaštitnika, ili do grofice Sparre. Izvori tvrde, da je ne bismo mogli svrstati baš u neku današnju kategoriju i da je ona glede ljubavnih priča smatrala da je to gubitak vremena, jer postoje važnije stvari.

Što se pak tiče Bruslja, ako smeta, uredit ću i to. Bilo bi dobro, da taj grad - pa nek se piše ovako ili onako - postane glavni grad za čitav Balkan. Onda će se lakše rješavati neka pitanja, koja sada izgledaju nerješiva - u duhu Kristine - miroljubivo i sa pogledom u budućnost. --Stebunik (razgovor) 23:45, 22 februar 2021 (CET)[odgovori]

Pa dokle će se to raditi...[uredi kod]

Kolega Stebunik Vaš doprinos oko Kristine je više za neku misu nego za enciklopediju...puno tog što ste unjeli treba popraviti od sintakse do suštine.

--Vitek (razgovor) 00:15, 31 august 2021 (CEST)[odgovori]