Rajko Knežević
Rajko Knežević (Beli Manastir, 5. II. 1958), pjesnik.
Životopis[uredi | uredi kod]
Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu, a diplomu inženjera poljoprivrede stekao je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Radio je u Sjemenarstvu belomanastirske Mlinsko-pekarske industrije, beljskoj Poljoprivredi Kneževo i u Poljoprivrednoj zadruzi u Belom Manastiru. Kao član folklorne sekcije igrao je u lokalnom SKUD-u "Jovan Lazić" od 1976. do 1995. godine, a od 1995. godine do današnjih dana prisutan je u SKUD-u i srpskim organizacijama na drugim dužnostima.
Poezija[uredi | uredi kod]
Poeziju piše od devedesetih godina 20. stoljeća. Svojim pjesmama učestvovao je na raznim kulturnim manifestacijama u regiji. Pjesma "Opomena" objavljena mu je u 3. broju Belomanastirskog srpskog glasnika (2004), a pjesme "Kad pomislim na te", "Kolo", "Sanak pusti" i opet "Opomena" u zbirci Kada bih imao kuću (2007). Krajem 2007. godine Vijeće srpske nacionalne manjine u Gradu Belom Manastiru objavilo mu je zbirku pjesama Umorne senke.
Izabrana pjesma[uredi | uredi kod]
(po kojoj je nazvana i knjiga)
UMORNE SENKE
Umorne senke leno se kreću,
ulicom sporom, kroz maglu pustu,
tražeći pravdu, tražeći sreću,
gazeći travu nogama gustu.
Čekaju senke da mač sa neba
oštrica svojih pokaže moć,
da krvave duše odu gde treba,
da pravednom kaže gde mora poć'.
Očiju snenih suza se blista,
kvarnoga sveta bliži se kraj.
Ostaje samo još duša čista
blaženog dana da dočeka raj.