Pudl

Izvor: Wikipedia
Pudl
Bebac.jpg
Klasifikacija FCI
Skupina IX. FCI skupina
Odsjek Odsjek 2: Pudle
Pododsjek. /
Standard br. 172 na 06/03/07 (en / fr)
Ime Poodle
Varijetet Bijela, crna, smeđa i siva
Tip Patuljasti psi i psi za pratnju
Porijeklo Francuska
Patronat Francuska
Visina * Veliki: 45–60 cm (+2 cm tolerancije)
  • Srednji: 35–45 cm
  • Mini: 28–35 cm
  • Toy: 24–28 cm (-1 cm tolerancije)
Težina {{{težina}}}
Popis domaćih pasa

Pudl (njemački: Pudel, engleski: Poodle, francuski: Caniche) je jedna od najstarijih pasmina pasa na listi Međunarodne kinološke federacije - FCI, klasificicirana u IX skupinu, 2 odsjek sa brojem - 172. [1]

Historija pasmine[uredi - уреди]

Izvorno pudli su bili lovački psi-aporteri, specijalizirani za vađenje divljači iz vode. [2]

Na početku uzgoja te pasmine krajem 19. vijeka, bilo je samo dva tipa tog psa; Velika (kraljevska) i Mala pudla (mini), u klasičnim bojama crna, bijela i smeđa. Tad je bilo i sporno koja je zemlja prava domovina te pasmine; Njemačka[2], Francuska ili Rusija ?, dok na kraju nije Međunarodna kinološka federacija - FCI 1930-ih odlučila da domovina te pasmine bude Francuska. Nešto kasnije služneno je priznat i tip - medium, a 1990-ih i toy, tako da danas ta pasmina službeno ima četiri varijeteta.

Srebrna boja priznata je kao standarna boja pasmine 1930-ih, a 1970-ih i aprikot (marelica), a od aprila 2007. i crvena. Od 1980-ih u Njemačkoj se priznaju i dvobojni pudli kao čistokrvni.

Pudli su danas najčešće - kućni ljubimci, ali se zbog svoje intelegencije i sposobnosti učenja - često koriste u cirkusima, ali i kao tragače za tartufima (gomoljastim jestivim gljivama). [2]

Izgled[uredi - уреди]

Ovisno o rastu razlikuju su malene, srednje i velike pudle sa mnogim varijacijama boje krzna, prema FCI standardima postoji četiri vrsta pudla: toy, mini, srednja i kraljevska:

  • Velika (kraljevska) - preko 45 cm
  • Medium - 35 cm do 45cm
  • Mini - 28 cm do 35cm
  • Toy - do 28 cm

To su lijepo građeni psi srednjih proporcija, sa dugom, ravnom njuškom, gustom dlakom, klempavim ušima i karakterističnim elastičim hodom sa visoko uzdignutim repom kog ponosno ističu. [2]

Dužina im treba biti veća od visine grebena, ne smiju imati čaporke ili pete prste.

Krajem 20. vijeka, odpočela je bizarna moda među uzgajivačima pasa, križanja pudla s drugim čistokrvnim psima i stvaranja dizajnerskih pasa, koji su od pudla trebali naslijediti intelegenciju i dlaku koja ne linja. Tako su dobijeni - Labradoodle (križanac labrador retriver + pudl), - schnoodle (schnauzer + pudl) i pekepoo (pekinezer +pudl). Taj trend je ipak izazvao i revolt kod uzgajivača čistokrvnih pudla, kojima se takav trend ne dopada i koji misle da se na taj način razrjeđuje dosad pažljivo uzgajana pasmina. [2]

Karakteristike[uredi - уреди]

Pudli se smatraju jednim od najinteligentnijih pasmina [2]. Isprva su uzgajani kao lovački psi za aportiranje divljači iz vode. Najveća karakteristika te pasmine je izuzetna društvenost, zbog tog su idealni kao psi za pratnju i društvo. Pudlima ne otpada dlaka, ne linjaju se za promjena godišnjih doba, zbog tog se smatraju idealnim psima za dom. Pudli su izuzetno vjerni i odani psi, i to glasno pokazuju (koliko god se njihovi vlasnici trudili da to tako ne rade) dobro se slažu sa djecom, ali i sa mačkama pa i drugim kućnim ljubimcima. Mogu biti i dobri psi čuvari, ali samo kao glasni najavljivači posjetitelja, ali kako nisu agresivni, netreba očekivati da će napasti uljeza. Pudli imaju urođenu inteligenciju i izraženu sposobnost učenja. Neobično su osjetljivi na vokalne intonacije i to je vjerojatno jedan od razloga zašto su tako jednostavni za obuku. Pudli brže od bilo kojih drugih pasa - shvate da izgovorene riječi nešto znače i reagiraju sa razumjevanjem na tako naučene riječi. Zbog tog mnogi vlasnici pudli vjeruju da njihovi psi razumiju i cijele rečenice, a ne samo pojedine riječi.

Njega[uredi - уреди]

Štene bijele pudle.

Natjecateljske pudle prije izložbe treba ošišati u skladu sa pasminskim stilom, a on traži stručnost i znanje, tako da je najbolje to raditi u specijalnim salonima za njegu pasa. Tradicionalni stil šišanja pudli - lavlji stil, imao je u početku sasvim praktičnu namjenu, - kolutovi krzna oko nogu i tijela štitili su psa, koji je nekada korišten kao aporter iz vode, od hladne vode, ostali dio tijela bio je kratko šišan, da se olakšala njega. Iz lavljeg stila vremenom su izrasli brojni drugi stilovi šišanja.

  • Češljanje

Pudla treba rasčešljati otprilike jednom tjedno. Ako nemate poseban stol (grooming), tome može poslužiti i bilo koja druga povišena površina na kojoj se psu ne skliže, a to može biti i daska za peglanje. Kauči, fotelje ili pod nisu pogodni jer će pas na sve moguće načine htjeti pobjeći, a nisu dobri niti za onog koji šiša. Psa je potrebno potpuno rasčešljati ma koliko se on tome protivio!

  • Kupanje se preporuča jednom mjesečno (ili neposredno pred izložbu ili prije šišanja). Prije kupanja, psa bi trebalo obavezno rasčešljati tako da u dlaci ne ostane niti jedan čvor, niti jedna travka.
  • Sušenje nakon kupanja slijedi izuzetno važna operacija, a to je sušenje. Dlaka pudla je vunasta i kovrdžava i ponaša se jednako kao ljudska kosa s mini-valom. A to znači da ukoliko je dlaka vlažna, bit će puna kovrča, koje je kasnije nemoguće šišanjem oblikovati. Zbog tog je potrebno psa dobro osušiti i izravnati mu dlaku koliko je to moguće.

Bolesti[uredi - уреди]

  • Adisonova bolest (Addison´ s Disease) odnosno atrofija kore nadbubrežnih žlijezda. Funkcija kore nadbubrežnih žlijezda se postepeno gubi i dolazi do manjka hormona, što dovodi do gubitka soli i vode, a takvo stanje može biti opasno po život. Simptomi su: apatija, mršavljenje, malaksalost, brzo zamaranje, izrazito nizak krvni tlak. Biokemijski pregled pokazuje smanjenje natrija u krvi, a povećanje kalija. Zbog gubitka natrija mokraćom, dolazi do dehidracije. Ako se bolest ne liječi dolazi do adisonske krize, kome i smrti. Bolest pogoršava stanje stresa i povećana fizička aktivnost. Adekvatna hormonalna terapija, obično u mjesečnim ciklusima, omogućuje povlačenje simptoma i znakova bolesti i moguć je normalan život.
  • hiperadrenokortizolizam (Cushing´s Disease) je hiperprodukcija kortizola iz nadbubrežne žljezde. Usljed povećanog lučenja ovog hormona dolazi do hiperplazije (povećanog umnožavanja tkiva) kore nadbubrežne žljezde.Pojavljuje se u tri forme. Ukoliko se ne lječi može biti smrtonosna. Simptomi su specifična pretilost (deblja se samo trup dok udovi ostaju tanki), povečava se arterijski tlak,dolazi do atrofije mišića s astenijom i niz drugih poremećaja.
  • hipotireoza (Hypothyroidism) zbog nedovoljne proizvodnje hormona štitnjače. Javlja se s različitim simptomima, jednostavno se tretira hormonalnom terapijom.
  • Epilepsija odnosno padavica, bolest koja se sastoji u pojavi iznenadnih promjena svijesti, vegetativnih poremećaja mišićnih grčeva nastalih usljed istovremene razdraženosti bilo jedne grupe stanica, bilo cijelog mozga. Na osnovi slike epileptičkog napada ne može se odrediti da li je bolest simptomatska ili primarna. Smatra se nasljednom bolesti kod pojedinih pasmina.
  • Mladenačko zatajenje bubrega (Juvenile Renal) je akutno zatajenje rada [[bubreg|bubrega] u ranoj dobi, prije navršene druge godine životra. Bolest se smatra genetskom, iako dosadašnja istraživanja to ne mogu dokazati. Bolest je smrtonosna.
  • Von Willebrandova bolest (Von Willebrand´s Disease) je nedovoljno lučenja faktora za zgrušavanje krvi koji omogućavaju formiranje krvnih ugrušaka. Može dovesti do krvarenja koja mogu uzrokovati smrt.
  • Seboreja (Sebaceous Adenitis) je bolest uzrokovana poremećajem i atrofijom žljezda lojnica u koži. Može dovesti do gubitka dlake, infekcija i ozbiljnih oštećenja kože. Pretpostavlja se da je nasljedna ali studije to još nisu dokazale.
  • Katarakta (cataracts) odnosno mrena, zamućenje očne leće koja gubi svoju providnost i postaje bijela ili smeđa kada je katarakta potpuna. Rezultat je opadanje vida, ali ne i potpuna sljepoća jer osjećaj svjetlosti ostaje sačuvan.
  • Distrofija rožnice (Corneal Dystrophy) je promjena na centru ili periferiji rožnice. Mogu, ali ne moraju biti progresivne. Potpuno oštećenje rožnice dovodi do sljepoće.
  • Entropija odnosno uvrtanje očnih kapaka prema rožnici, što može uzrokovati ozbiljno oštećenje rožnice tokom vremena.
  • Progresivna atrofija mrežnice (Progressive Retinal Atrophy) je skup bolesti koje oštećuju mrežnicu oka.Može se razvijati tokom vremena i dovesti do sljepoće.
  • Legg-Calve-Perth´s je bolest zglobova uzrokovana nedovoljnom opskrbom krvi glave femura zgloba kuka. Simptomi su vrlo slični displaziji kuka. Smatra se da je nasljedna mada studije to još nisu dokazale.
  • Displazija kuka (Hip Dysplasia,HD) je deformacija zgloba kuka, znači da zglobna čašica i jabučica dobro ne pristaju. Gornji dio bedrene kosti se tare o rubove zgloba,uzrokujući artritis.
  • Luksacija patele (Patellar Luxation) je bolest kada patela isklizne iz svog ležišta.

Pikanterije vezane uz pudle[uredi - уреди]

Crtež Wilhelm Buscha Arthur Schopenhauer sa svojim pudlom

Filozof Arthur Schopenhauer čitav svoj život imao je po jednog pudla, kojeg bi svakih desetak godina (kako bi mu uginuo) zamijenio novim. Bio je uvjeren da su u jednom pudlu, - karakteristike svih pudlica ovog svijeta, a da su one slične ljudima kao vrsti.

Jedna od najslavnijih pudlica bio je Munito II, koji je živio u 19. vijeku, on je oduševljavao publiku na turnejama - jer je navodno mogao raspoznavati slova iz knjiga, pa čak i izvesti jednostavne računske operacije.

U Parizu su pudle koristili polovicom 20. vijeka za čišćenje začepljenih kanalizacijskih kanala. [3]

Izvori[uredi - уреди]

  1. "FCI - Nomenclature des races" (engleski). Fédération Cynologique Internationale. http://www.fci.be/nomenclature.aspx. pristupljeno 21. 06. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 "Poodle" (engleski). Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/469855/poodle. pristupljeno 21. 06. 2012. 
  3. "Das Geld liegt unter der Straße" (njemački). ZEITmagazin. http://www.zeit.de/2005/15/C-Ing-Kanalratten. pristupljeno 21. 06. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]