Prerana ejakulacija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Prerana ejakulacija
ArcErection.jpg
SpecijalnostPsihijatrija, Psihologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10F52.4
ICD-9302.75
MedlinePlus001524
eMedicinemed/643

Prerana ejakulacija je seksualna disfunkcija muškarca pri kojoj muškarac ejakulira (doživi orgazam) za relativno kratko i njemu nezadovoljavajuće vreme. Ukoliko bi bilo prihvaćeno da seksualno ponašanje ima samo biološki značaj, da je oplodnja žene jedini cilj seksualnog odnosa, problem prerane ejakulacije ne bi postojao. Međutim, seksualnost pored biološke ima i psihološku važnost, pa se prerana ejakulacija obično doživljava kao problem, pa se tako i tretira u psihijatriji i psihologiji.[1]

Dileme[uredi | uredi kod]

Zadovoljavajuće vreme za koje će muškarac doživeti orgazam je diskutabilno i može da varira, a često je uzrok dileme. Sve seksualne dileme i problemi su, po pravilu, opterećujući i dovode do nezadovoljstva samim sobom i do komplikovanja odnosa sa partnerom. U samom određenju prerane ejakulacije ima različitih mišljenja. Jedni autori smatraju da muškarac koji u pedeset procenata svih odnosa ne uspeva da partnerku dovede do orgazma, pati od ove seksualne smetnje.[2] Po mišljenju drugih autora, prerana ejakulacija određuje se prema vremenskom kriterijumu: muškarac koji ejakulira u okviru dva minuta, bez obzira na stanje žene, ima ovu vrstu seksualnih problema. Naravno, uzevši u obzir da je prosečna dužina seksualnog odnosa tri do pet minuta, a i da postoji predigra koja značajno produžava trajanje vođenja ljubavi, ovo mišljenje je ipak arbitrarno. Bilo kako bilo, problem postoji i nameće se pitanje kako je nastao.[1]

Uzroci[uredi | uredi kod]

U objašnjenju uzroka nastanka ovog problema veliki značaj pridaje se prvom seksualnom iskustvu, ili čestim seksualnim iskustvima u relativno konfliktnim situacijama, kada se čin završava preranom ejakulacijom: kupovinom ljubavi kod prostitutke, seksualni odnos u nepovoljnim uslovima (kola, priroda) i druge situacije koje podrazumevaju neku vrstu prisile da se akt završi brzo, ili je brzina uzrokovana strahom da će se narušiti privatnost odnosa. Strah remeti sve aspekte ljudskog ponašanja, pa i seksualno ponašanje, koje se lako može narušiti i podložno je potresima. Jednom doživljeni neuspeh, u ovom slučaju neuspeh je prerana ejakulacija, izaziva strah da će se svaki sledeći odnos završiti neuspehom, a napetost uzrokovana strahom stvarno dovodi do ponovnog neuspeha i time se stvara specifični „začarani krug“.[1]

Što se prvih iskustava tiče, posebno kod mlađih muškaraca, prerana ejakulacija nije retka. To se dešava ili zbog preteranog uzbuđenja ili zbog nesigurnosti mladića da će zadovoljiti svoju partnerku. Savet stručnjaka je da se, iako je to za mladića neugodno, o ovome otvoreno razgovara i da mu je potrebno mnogo podrške i tolerancije. Ovaj problem bi sa godinama trebalo da prestane, a ukoliko ne, neophodna je pomoć stručnjaka.[3]

Međutim, i posle perioda normalnog seksualnog života, moguća je naknadna, sekundarna pojava problema prerane ejakulacije. Kada u već oformljenim odnosima s bračnim partnerom naiđu određene traumatske situacije koje su praćene osećnjem straha, a koje izaziva preranu ejakulaciju, javlja se strah od neuspeha i opet nastaje začarani krug. Ponekad i promena partnerke, kada se ponavljaju uslovi prvog seksualnog odnosa, ili osećanja koja prate nedozvoljene veze i koja dovode osobu u stanje hronične napetosti, stvaraju uslove za učvršćivanje ovakvog stanja.[1]

Prema navodima magazina Journal of Sex & Marital Therapy, koje prenosi sajt „24 sata info“, prema istraživanju finskih naučnika koji su intervjuisali više od tri hiljade muškaraca, pre svega blizanaca i braće, rezultati ukazuju da je ovaj poremećaj genetički uslovljen.[4]

Terapija[uredi | uredi kod]

Izlaz iz kruga, odnosno pobeda straha, uslov je da se reši bilo koji tim strahom uzrokovani seksualni problem. Bihejvioralni terapeuti to čine tako što složeni problem razdele na više jednostavnih, pa ih rešavaju postupno od najmanjeg straha do najvećeg. U terapiji to znači da se muškarac izlaže strahu postepeno, počevši od situacije koja izaziva strah najmanjeg intenziteta, na primer, poljubac, dodir, razgovor o seksu i ne prelazi se na sledeću situaciju sve dok postoji i najmanja napetost. Poslednja situacija je najstrašljivija, a to je u ovom slučaju sam koitus, koji je zabranjen sve dok traje terapija, odnosno, dok ima straha. Terapija se obično sprovodi u paru, mada se može prilagoditi da je i sam muškarac sprovodi.[1]

Seksualni problem, manifestovan na isti način, kroz preranu ejakulaciju, može biti uzrokovan i slabim seksualnim nagonom, bez prisustva straha. U ovom slučaju, uprnom terapijom i samoterapijom, uz primenu specifičnih tehnika, moguće je produžiti vreme ejakulacije za nekoliko minuta. Specifične tehnike primenjuje muškarac sam, ili uz pomoć partnerke. Jedna od njih je, takozvana „start stop tehnika“, koja se bazira na prestanku aktivnosti u trenutku potrebe za ejakulacijom. Preporučuje se i „tehnika stiskanja“, pri čemu blagi pritisak na određenom mestu muškog polnog organa, sprečava ejakulaciju. Činjenica od koje se polazi u primeni ovih tehnika je da od trenutka kada muškarac oseti da će doći do ejakulacije do same ejakulacije, ima tri sekunde vremena. Ponekad, ali ne uvek, problem prerane ejakulacije rešava se uzimanjem leka koji smanjuje napetost, uz obavezni stručni nadzor lekara. Isto tako, kada je osoba mlada, masturbacija dvadesetak minuta pre seksualnog odnosa može, ali ne mora da pomogne.[1]

Retki su, ali ipak mogući, i slučajevi prerane ejakulacije koji su uzrokovani organskim poremećajima, kao što su, na primer, zapaljenje uretre ili prostate. Pod uslovom da nije učvršćen strah od neuspeha, terapija je veoma jednostavna, usmerena ka izlečenju zapaljenja. Međutim, s obzirom na to da je seksualnost osetljiva, najčešće dolazi do komplikovanja problema, pojave osetnog straha, pa se pristupa terapiji opuštanja, oslobađanja telesne i mentalne napetosti i straha, tačnije, terapiji „korak po korak“.[1]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Stetoskop. info: „Prerana ejakulacija“; Slađana Golubović, 13.12.2006.
  2. Blic: „Pitajte seksologa - prevremena ejakulacija“; dr Gordan Popović, 10.10.2004.
  3. Braut-Kazić, S. & Maleš, D. 1986. Kućni liječnik: Tinejdžeri traže odgovore. Alfa: Zagreb.
  4. 24. sata info: „Tvrde finski naučnici: Genetika kriva za preuranjenu ejakulaciju“[mrtav link]; 30.5.2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]