Preponska kila

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Preponska kila
lat.
Hernia inguinalis
Hernia.JPG
Desnostrana preponska kila
Specijalnost Hirurgija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10 K40
ICD-9 550
DiseasesDB 6806
MedlinePlus 000960
eMedicine med/2703 emerg/251 ped/2559
Star of life.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini).

Preponska kila (lat. Hernia inguinalis) je protruzija sadržaja trbušne duplje kroz preponski kanal. Vrlo je često oboljenje sa rizikom od 27% u muškaraca i 3% u žena. Operacije kile su najčešći operativni zahvati osim odstranjivanja žučne kese.

Kila nastaje u preponskom kanalu u kojem se inače nalazi (funiculus spermaticus), tj u strukturi koja se sastoji iz mišića, krvnih žila i sjemenovoda (vas deferens) i služi kao veza testisa sa ostatkom urogenitalnog trakta. Uzrok preponske kile kod muškaraca je činjenica da je prilikom prolaza testisa ostala slaba tačka što objašnjava veću učestalost preponske kile u muškaraca.

Tipovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Postoje dva tipa preponskih kila, direktna i indirektna kila i tip kile se definiše na osnovu odnosa sa epigatričnim krvnim sudovima.

Indirektna kila[uredi - уреди | uredi kôd]

Indirektna kila nastaje kada imamo protruziju kroz unutrašnji preponski prsten (anulus inguinalis profundus) koji se nalazi bočno od pomenutih krvnih sudova. Ova kila prolazi cijelom dužinom preponskog kanala. Uzrokovana je nezatvaranjem embrionalnog zatvaranja processus vaginalis (tubolika ovojnica unutar koje se testis spušta u mošnice).

Direktna kila[uredi - уреди | uredi kôd]

Direktna kila se nalazi medijalno (prema unutra) od navedenih krvnih sudova. Stoga se ona nalazi neposredno ispod spoljnog preponskog prstena (anulus inguinalis superficialis).

Posebni tipovi[uredi - уреди | uredi kôd]

Simptomi i klinički znaci[uredi - уреди | uredi kôd]

Preponska kila se prezentira kao ispupčenje ili guta u preponi čija veličina varira ovisno od položaja pacijenta. Ukoliko pacijent leži na leđima kila može biti neprimjetljiva. Stoga se pacijent uvijek pregleda u stojećem položaju. U određenom broju slučajeva kada je kilni prsten uzak kila se teško ili nikako ne može potpuno reponirati (vratiti sadržaj u trbuh). Sadržaj kilne kese može biti tanko ili debelo crijevo, trbušna maramica ili čak i crvuljak[1][2] (Appendix vermiformis). Ukoliko se sadržaj ne može reponirati, a time je ugroženo snabdijevanje krvlju uklještenih crijeva, može doći do gangrene crijeva. Takođe može doći i do zastoja rada crijeva zbog spoljašnje kompresije kilnog prstena i pojave ileusa (zapetljaj crijeva). Bol je čest simptom mada nije naglašen osim kada dođe do ukliještenja. Ovo je indikacija za hitnu operaciju koja nosi veći operativni rizik od elektivne operacije (planirana operacija sa pripremom bolesnika).

Tretman[uredi - уреди | uredi kôd]

Hirurški tretman[uredi - уреди | uredi kôd]

Operacija kile podrazumijeva ojačanje zidova kanala. Ranije tehnike su podrazumijevale šivanje ivica kanala. Sada se koriste tehnike sa polipropilenskom mrežicom koja pojačava najdublju fasciju (fascia transversalis) i ne stvaraju dodatno zatezanje trbušnog zida. Posljedica toga je manji bol i manja šansa recidiva (ponovljena kila). Tension free tehnika označava da nema natezanja zidova trbuha. Operacija može biti urađena prednjim pristupom gdje je rez na koži preponske regije ili laparoskopski gdje se pristupa preperitonealno i mreža koja je obično veća nego kod klasične metode se postavlja ispod peritoneuma. Direktan kontakt mrežice sa crijevima se izbjegava zbog stvaranja priraslica koje mogu izazvati zapetljaj crijeva i učiniti buduće operativne zahvate mnogo težima ukoliko budu potrebni.

Postoje dva tipa laparoskopskih operacija približno iste vrijednosti. Prvi tip podrazumijeva ulazak u trbušnu duplju i otvaranje preperitonealnog prostora dok kod drugog tipa se pomoću balona formira prostor u koji se ubacuje mrežica. Preperitonealni pristup može biti urađen laparoskopski ili otvorenom tehnikom gdje se rez pravi iznad uobičajenog mjesta. Cilj operacije je da se postavi mrežica u preperitonealni prostor. Laparoskopske metode se dijele na trans-abdominal pre-peritoneal herniorrhaphy (TAPP) i na total extraperitoneal approach (TEP) metoda. Kod prve metode se u preperitonealnom prostoru formira šupljina pomoću posebnog balona dok se kod druge metode u retroperitonealni pristup pristupa transperitonealno. Mrežica se postavlja u preperitonealni prostor a fiksira se posebnim staplerom.[3] Ove operacije zahtijevaju opštu anesteziju dok se klasične operacije mogu raditi u lokalnoj ili spinalnoj anesteziji. Tada pacijent može kašljanjem povećati pritisak u trbušnoj duplji i omogućiti hirurgu da vidi mjesto gdje se kila nalazi.[1][2]

Konzervativni tretman[uredi - уреди | uredi kôd]

Nošenje specijalnih pojaseva može olakšati simptome kile. Pojasevi ne mogu izliječiti kilu, a primjenjuju se obično kod ljudi koji nisu kandidati za operativni tretman najčešće zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Postoperativni tok[uredi - уреди | uredi kôd]

Postoperativno pacijenti treba da izbjegavaju fizičko naprezanje dokle god traje stvaranje ožiljka i zarastanje tkiva. Nakon par mjeseci pacijent može raditi sve normalne životne aktivnosti. Ekstremni fizički napori treba da se izbjegavaju.

Recidivi preponske kile su rijetki ako se ugradi mrežica.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Dragović M, Gerzić Z. Osnovi hirurgije. Beograd,Medicinska knjiga 1994.
  2. 2,0 2,1 Morris PJ, Malt Ra. Oxford Textbook of Surgery. Oxford University press 1995.
  3. Tanović H.Osnovi laparoskopijske hirurške tehnike. Sarajevo:Šahinpašić; 2000.79-80.

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi kôd]

Star of life.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini).