Ventralna kila

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ventralna kila ili inciziona kila se sreće na mjestima slabosti nedovoljno zarasle hirurške rane. Zbog činjenice da se najčešće javlja u području bijele linije (linea alba) prilikom reza u središnjoj liniji naziva se ventralna kila (hernia ventralis). Ovo je jedna od kila (hernia) koju je najteže tretirati. Naziva se još i postoperacijska kila.

Etiologija[uredi | uredi kod]

Nastaju na mjestu operativnih rezova. Uzroci su loše zašivena rana, infekcija rane koja dovodi do popuštanja tkiva i naprezanja koja dovode do povećanog intraabdominalnog pritiska. Obično nastaju nakon fizičkog naprezanja, intenzivnijeg kašljanja ili kihanja, ili kod otežane defekacije ukoliko pacijent ima tvrdu stolicu.

Klinička slika[uredi | uredi kod]

Manifestira se kao izbočenje trbušnog zida na mjestu reza ili u njegovoj blizini. Praktično se javljaju nakon svih operacija kod kojih imamo zarastanje zida trbuha čak i nakon malih incizija kao što su one kod laparoskopskih operacija. Mada se najčešće javljaju u središnjoj liniji mogu se javiti na bilo kojem mjestu na kojem je učinjen operativni rez. U nekim slučajevima ventralne kile mogu biti ogromne tako da se u njima nalazi dobar dio crijeva te u tim situacijama pokušaj rekonstrukcije trbušnog zida može dovesti do kompresije crijeva i povećanog intraabdominalnog pritiska te posljedične ishemije crijeva i podizanja dijafragme i otežanog disanja zbog smanjenog prostora u kojem se nalaze pluća.

Tretman[uredi | uredi kod]

Otvorena plastika trbušnog zida (plastica tegmenti abdominis)[uredi | uredi kod]

Klasične operacije mogu biti teške. Samo šivanje trbušnog zida je često nedovoljno i recidivi su česti. Zbog toga se koriste posebni sintetički materijali kao što je polipropilen koji se upletu u mrežice koje se ušiju na fasciju prednjeg trbušnog zida neresorptivnim koncima. Ponekad je kod infekcije potrebno ukloniti mrežicu ukoliko infekcija perzistira. Postoperativni bol može biti značajan zbog naprezanja tkiva. Postoje posebne mrežice sa jednom stranom koja je obložena celulozom koje smiju doći u kontakt sa crijevima za razliku od polipropilenskih mrežica koje se lijepe za crijeva i mogu dovesti do pojave priraslica i posljedičnog zapetljaja crijeva. Ove mrežice se stavljaju unutar abdomena otvorenim ili laparoskopskim pristupom.

Laparoskopska plastika trbušnog zida[uredi | uredi kod]

Ovo je relativno nova metoda.[1][2][3] Operacija se radi pomoću hirurških teleskopa i specijalnih instrumenata koji su napravljeni tako da prolaze kroz troakare koji su u stvari cijevi kroz koje prolaze instrumenti. Troakari se uvode u trbuh pomoću oštrog vodiča a nakon što se uspostavi pneumoperitoneum. Pneumoperitoneum se uspostavlja pomoću otvorene metode kod koje se napravi mali rez kroz koju se ubaci troakar ili pomoću Verresove igle kroz koju se ubacuje ugljen dioksid u trbuh. Mrežica se potom postavlja ili ispod peritoneuma ili direktno na peritoneum ukoliko imamo mrežicu obloženu celulozom. Postoperativni bol je obično manji i oporavak je brži.

Komplikacije[uredi | uredi kod]

Najčešće operacije su infekcije operativne rane, recidivi kile, tromboembolije, otežano disanje zbog podizanja dijafragme, sindrom trbušnog odjeljka i druge rjeđe komplikacije.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Bingener J, Buck L, et al. (2007) Long term Outcomes in Laparoscopic vs Open Ventral Hernia Repair. Arch Surg 142:562-7. PMID 17576893
  2. Nguyen SQ, Divino CM, Buch KE, et al. (2008) Postoperative pain after laparoscopic ventral hernia repair: a prospective comparision of sutures versus tacks. Journal of Society of Laparoendoscopic Surgery 12(2):113-6. PMID 18435881
  3. LeBlanc KA. (2005) Incisional hernia repair: Laparoscopic techniques. World Journal of Surgery 29:1073-9. PMID 15983711