Povelja Tvrtka I Mlečanima
Povelja Tvrtka I Mlečanima izdana je 1385. godine, kojom je bosanski kralj Tvrtko I potvrdio Mlečanima sva prava koja su imali ranije u gradu Kotoru.[1] Po toj su povelji imali Mlečani svog konzula koji se brinuo za interese mletačkih građana u Kotoru.[2] Originalni primjerak danas se čuva u Archivio di Stato u Veneciji.
Istorija[uredi | uredi kod]
Smrću ugarskog kralja Ludovika I. Velikog 1382. god. Ugarska je izgubila ne samo jednog vladara veće vrijednosti, nego i jedinu zakonitu mušku ličnost u dinastiji. Njegovi naslednici postele su: udovica Elizabeta, Tvrtkova rodica, i dvije kraljevske kćeri Marija i Jadviga.[3]
Nemajući izgleda za povoljno rješavanje nemira u Hrvatskoj i Dalmaciji, ugarski dvor ustupio je Tvrtku I. grad Kotor. Godine 1385, 28. marta, Tvrtko I izdao je kraljevsko pismo (prema diplomatskim formulacijama to pismo imalo je oblik povelje) ugarskom palatinu Nikoli Gorjanskom, u kojem je obećao da će biti vjeran ugarskim kraljicama Elizabeti i Mariji. Za uzvrat, od Ugarske je dobio Kotor (grad njegovih roditelja, kako je Tvrtko naveo u kraljevskom pismu).
Mlečani su 20. jula 1385. god poslali svoga poslanika da od kralja Tvrtka zamoli povlastice za mletačke trgovce u Kotoru. Tvrtko je 23. avgusta 1385. god. izdao povelju kojom je dao mletačkim trgovcima povlastice koje su i prije imali. Tom prilikom naglasio je da je milošću bižijom kralj Raške, Bosne i dijela Primorja, a da je Kotor za "vijeke" dobio po milosti svoje rođakinje, ugarske kraljice.
Dobivši Kotor Tvrtko je odustao od svojih planova za osvajanje Dubrovnika (gradnja brodova u Veneciji).
U ovo vrijeme Mletačka Republika je još uvijek prvenstveno angažovana trgovinom na Levantu, gdje je nastojala da sačuva svoje pozicije od ekspanzije Osmanlija. Trgovačke artikle s Balkana nabavljala je posredništvom Dubrovčana, dok se njihova trgovina u drugoj polovini XIV vijeka zasnivala na razmmjeni sa gradovima na obali.[4]
Opis[uredi | uredi kod]
Povelja je pisana latinskim jezikom, a pismo je pedantna i čitljiva polukurzivna gotica. Pisana je na pergamentu izvanrednog kvaliteta, širokog 46 cm, a visokog oko 15 cm . Gornja margina je 5 cm, a lijeva i desna takođe oko 5 cm. Tekst je smješten između 29 vodoravnih linija.
Sadrži sljedeće diplomatske formulacije: intitulaciju s devocijom , inskripciju, salutaciju, promulgaciju, naraciju, dispoziciju, sankciju, koroboraciju i dataciju.
- Intitulacija glasi: Nos Stephanus Tuertcho dei gratia rex Rascie, Bossne, Maritim arum que parcium etc. U nju je uključena devocija ili devociona formula koja ima oblik dei gratia. Iz ove se intitulacije vidi da kralj Tvrtko I. upravlja Raškom (Srbijom ), Bosnom i dijelom Primorja. Ostalo što se navodi pod "etc." uključeno je u te zemlje.
- Inskripcija ima ulogu adrese u ispravama. Ona u ovoj Tvrtkovoj povelji ima uopšteni oblik, to jest odnosi se na one kojima će biti pokazana isprava.
- Salutacija ove Tvrtkove povelje sastoji se od kršćanskih izraza kojima kralj u ime božje pozdravlja one kojima je isprava upućena. Dolazi odmah poslije inskripcije, i njome se završava uvodni dio ili protokol ove povelje.
- Promulgacijom, notifikacijom ili publikacijom započinje drugi dio ove Tvrtkove povelje (tekst ili korpus). Tom se formulom u ovoj povelji jednom rečenicom ukratko najavljuje sadržaj isprave.
- Naracija ili ekspozicija veoma je opširna i donosi dosta podataka o okolnostima koje su prethodile pravnom činu predmeta donesene isprave. O sobito je važno što navodi imena konkretnih učesnika isprave, to jest mletačkog dužda Antonija Venerija i njegovog konzula u Kotoru Jakova de Rippu.
- Dispozicijom se izražava volja donatora u pogledu pravnog čina, odnosno donosi se materijalni ili moralni objekt isprave.
- Sankcijom se želi izvršiti ono što je doneseno u dispoziciji, kaznom ili nagradom. Kazna može biti duhovna (srdžba božija, anatema, ekskomunikacija, prokletstvo) ili materijalna (oduzimanje dobara, globa, zatvor).
- Koroboracijom se osigurava pravni učinak, u ovom slučaju je to pečat
- Datacija se sastoji se od mjesta izdavanja, dana, mjeseca i godine (Gospodnje). Datum in aula nostra Sotesca znači da je povelja sastavljena i izdana u istom mjestu. U samoj dataciji naznačeno je koji je uzet način računanja godina (stilus incarnationis ili stilus annuntiationis). Povelja je pisana u Sutjesci, 23. avgusta 1385. god.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „Pisani dokumenti bosanskih vladra i oni koji su vezani za BiH”. Bosanske istorije, 2010. Pristupljeno 9. 2. 2023.[mrtav link]
- ↑ „Milko Brković: Povelja bosanskog kralja Tvrtka I. Mlečanima iz 1385. godine”. Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 1991.. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Svetozar Ćorović: Istorija srpskog naroda - Bosna kao stožer nove srpskohrvatske države”. INTERNET IZDANJE IZVRŠNI PRODUCENT I POKROVITELJ Tehnologije, izdavaštvo i agencija Janus Beograd, novembar 2001. Pristupljeno 9. 2. 2023.
- ↑ „Desanka Kovačević: Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni”. ND NRBIH, DJELA, KNJIGA XVIII, ODJELJENJE ISTORIJSKO-FILOLOSKIH NAUKA, KNJIGA 13., SARAJEVO 1961.. Pristupljeno 9. 2. 2023.