Gazi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Gazi ili Gazija (u množini Gazije) je izraz koji je upotrebljavan kao počasna titula u Osmanskom carstvu, i u tom smislu znači pobednik, a koristi se za vojskovođe koje su se istakle u borbi na bojnom polju protiv nemuslimanskih neprijatelja.

Etimologija[uredi | uredi kod]

Porijeklo riječi gazi je iz arapskog jezika (arap. غزو) što znači pretendovati, težiti, stremiti, nameravati, izvršiti...

Različita značenja[uredi | uredi kod]

Izraz Gazi je pored označavanja počasne titule u Osmanskom carstvu bio interpretiran na različite načine, u zavisnosti od konkretnih historijskih okolnosti i područja. Prvih devet sultana Osmanskog carstva su upotrebljavali izraz gazi kao deo svoje titule.

Ovaj izraz potiče iz perioda iranske dinastije Samanida u 9. i 10. vijeku i označavao je plaćenike i borce na granici u Horasana i Transoksijanije. Gazije su u periodima mira svoj opstanak bazirale na pljačkanju i odavale se odmetništvu i hajdučiji. Grupe gazija su bile tako organizovane da su privlačile avanturiste i različite religiozne i političke otpadnike svih nacionalnosti. Tokom vremena su većinu počeli da čine Turci. Na zapadu su Turci gazije u kontinuitetu preduzimali pohode duž linije fronta sa istočnorimskom državom. Posle bitke kod Manckirta ovi pohodi su se intenzivirali. Osnovne karakteristike gazija su bili bijela kapa i štap. Svoj vrhunac su gazije doživjele tokom Mongolskih osvajanja kada su mnogi od njih pobegli iz Irana i Centralne Azije u Anadoliju. Upravo iz ovih teritorija Anadolije koje su osvojile gazije je nastalo Osmansko carstvo i njegova legendarna tradicija. Titulu gazije je nosio i Mustafa Kemal Ataturk.

Osman I, osnivač Osmanskog Carstva je imao titulu Gazi, te je u više navrata bio poznat kao "Osman Gazi".

Veze[uredi | uredi kod]