Pravoslavlje (novine) – razlika između verzija
mNema sažetka izmjene |
prošireno |
||
Red 10: | Red 10: | ||
U godinama nakon Titove smrti grupa nacionalistički orijentisanih ''[[justinovci|justinovaca]]'' i ''[[nikolajevci|nikolajevaca]]'' je preuzela vodeće svešteničke funkcije u SPC, pa se Pravoslavlje više okreće [[politika|političkim]] i [[vojska|vojnim]] temama, a manje [[teologija|teološkim]].<ref name="izvori">[http://www.scribd.com/doc/3492554/Filozofskoteoloki-izvori-antievropskog-i-antizapadnog-diskursa-u-SPC Filozofsko-teološki izvori antievropskog i antizapadnog diskursa u SPC]</ref> |
U godinama nakon Titove smrti grupa nacionalistički orijentisanih ''[[justinovci|justinovaca]]'' i ''[[nikolajevci|nikolajevaca]]'' je preuzela vodeće svešteničke funkcije u SPC, pa se Pravoslavlje više okreće [[politika|političkim]] i [[vojska|vojnim]] temama, a manje [[teologija|teološkim]].<ref name="izvori">[http://www.scribd.com/doc/3492554/Filozofskoteoloki-izvori-antievropskog-i-antizapadnog-diskursa-u-SPC Filozofsko-teološki izvori antievropskog i antizapadnog diskursa u SPC]</ref> |
||
Tokom 2000-ih godina, antizapadni i antievropski diskurs je postao dominantan i glasan. Zvanična crkvena publikacija Pravoslavlje je praktično poprimila karakter antizapadnog glasila, u kom su oni koji misle drugačije redovno žigosani kao ''izdajnici'', ''nesrbi'', ''evroslinavci'', „''novodobci''“, itd.<ref name="izvori"/> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
Verzija na datum 17 august 2011 u 00:28
- Za drugo značenje vidi Pravoslavlje.
Pravoslavlje je naziv za novine koje izdaje srpska patrijaršija.
Povijest
Nakon smrti Josipa Broza Tita na naslovnoj strani Pravoslavlja je objavljen tekst:
Građane je bolno pogodila vest o smrti čoveka koji je vodio našu otadžbinu i ljude kroz sve bure i oluje tokom četiri decenije, i koji je ušao u istoriju kao beskompromisni borac za bratstvo i jedinstvo... Pravoslavni Jugoslavije se opraštaju od Josipa Broza izražavajući mu blagoslov i zahvalnost što su živeli u slobodi.[1]
U godinama nakon Titove smrti grupa nacionalistički orijentisanih justinovaca i nikolajevaca je preuzela vodeće svešteničke funkcije u SPC, pa se Pravoslavlje više okreće političkim i vojnim temama, a manje teološkim.[2]
Tokom 2000-ih godina, antizapadni i antievropski diskurs je postao dominantan i glasan. Zvanična crkvena publikacija Pravoslavlje je praktično poprimila karakter antizapadnog glasila, u kom su oni koji misle drugačije redovno žigosani kao izdajnici, nesrbi, evroslinavci, „novodobci“, itd.[2]
Izvori
- ↑ Pravoslavlje, 15. maj 1980.
- ↑ 2,0 2,1 Filozofsko-teološki izvori antievropskog i antizapadnog diskursa u SPC