Pad čovjeka – razlika između verzija
prošireno |
|||
| Red 1: | Red 1: | ||
[[Datoteka:Michelangelo Sündenfall.jpg|thumb|250px|[[Michelangelo]]v prikaz pada u greh i izgona iz raja na [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]].]] |
[[Datoteka:Michelangelo Sündenfall.jpg|thumb|250px|[[Michelangelo]]v prikaz pada u greh i izgona iz raja na [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]].]] |
||
'''Pad čovjeka''', '''pad u grijeh''' ili samo '''pad''' se odnosi na [[kršćanstvo|kršćansko]] učenje o prijelazu prvog [[čovjek]]a iz stanja nevine poslušnosti [[Bog]]u u stanje krivnje neposluha prema Bogu. |
'''Pad čovjeka''', '''pad u grijeh''', '''grehopad''' ili samo '''pad''' se odnosi na [[kršćanstvo|kršćansko]] učenje o prijelazu prvog [[čovjek]]a iz stanja nevine poslušnosti [[Bog]]u u stanje krivnje neposluha prema Bogu. |
||
U [[Knjiga postanja|Knjizi postanja]] (poglavlje 2), [[Adam]] i [[Eva]] žive u početku s Bogom u [[raj]]u, ali ih onda [[zmija]] prevari da jedu plodove s [[drvo poznanja dobra i zla|drveta poznanja dobra i zla]], koji su im zabranjeni od Boga. Nakon što su to učinili, počinju da se stide svoje golotinje, a Bog ih onda izbacuje iz raja. Priča o padu nije doslovno navedena u Bibliji, već se uopšteno spominju priče o neposluhu i protjerivanju u oba Zavjeta. Pad se u širem teološkom smislu može odnositi na stanje čitavog čovječanstva kao posljedica [[istočni grijeh|istočnoga grijeha]] Eve i Adama. |
U [[Knjiga postanja|Knjizi postanja]] (poglavlje 2), [[Adam]] i [[Eva]] žive u početku s Bogom u [[raj]]u, ali ih onda [[zmija]] prevari da jedu plodove s [[drvo poznanja dobra i zla|drveta poznanja dobra i zla]], koji su im zabranjeni od Boga. Nakon što su to učinili, počinju da se stide svoje golotinje, a Bog ih onda izbacuje iz raja. Priča o padu nije doslovno navedena u Bibliji, već se uopšteno spominju priče o neposluhu i protjerivanju u oba Zavjeta. Pad se u širem teološkom smislu može odnositi na stanje čitavog čovječanstva kao posljedica [[istočni grijeh|istočnoga grijeha]] Eve i Adama. |
||
| Red 11: | Red 11: | ||
== Gnostičko gledište == |
== Gnostičko gledište == |
||
Kada saopštavaju priču o Edenskom vrtu, [[gnostici|gnostički]] [[Knjižnica Nag Hamadi|rukopisi iz Nag Hamadija]] prenose sasvim drukčije gledište od biblijskog prikaza Knjige Postanja. Ovi izvori boga predstavljaju kao ljubomornog gospodara, a zmiju kao simbol božanske mudrosti koji uči Adama i Evu da se suprotstavljaju njegovoj tiraniji. |
|||
Tako u spisu [[Svedočanstvo istine]], dobra [[zmija]] ubeđuje Adama i Evu da okuse [[znanje]], dok zli »bog« ljubomorno pokušava da ih spreči u otkrivanju znanja, preteći smrću i izgoneći ih iz raja kad ga otkriju.<ref name="Gnostička evanđelja">[http://www.scribd.com/doc/56095362/Elejn-Pejgels-Gnosti%C4%8Dka-evan%C4%91elja Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja] (scribd)</ref> |
|||
{{citiranje|Bog je izdao (naredbu) Adamu, »Možeš jesti svakog ploda, (ali) plod drveta koje je u središtu raja ne smeš jesti, jer onog dana kad ga budeš jeo zasigurno ćeš umreti.« Ali zmija je bila mudrija od svih životinja u raju, i ona je nagovorila Evu, govoreći: »Na dan kada budeš okusila plod drveta koje je u središtu raja biće ti otvorene oči duha.« <ref>Svedočanstvo istine 45.24—46.11, u: NHL 411.</ref>}} |
|||
Nakon što je Eva poslušala i jela, i takođe dala svom mužu, autor primećuje da se zmijino obećanje obistinilo — njihove oči su se otvorile — a božja pretnja neminovnom smrću nije se ostvarila. On nastavlja navodeći reči boga iz Knjige Postanja 3:22, uz urednički komentar: |
|||
{{citiranje|»Pogledaj, Adam je postao kao jedan od nas, svestan zla i dobra.« Onda je rekao: »Da ga izbacimo iz raja kako ne bi jeo plod drveta života i živeo večno.« Ali kakav je ovo Bog? Prvo je zavideo Adamu što je jeo plod drveta znanja ... Zasigurno se pokazao kao zlonameran zavidljivac.<ref>Svedočanstvo istine 47.7—30. u: NHL 412.</ref>}} |
|||
Američki naučnik [[Birger Pirson]] primećuje da autor ovde upotrebljava [[aramejski|aramejsku]] igru reči da bi izjednačio zmiju s učiteljem (''heja'' - »zmija«; ''hava'' - »poučavati«).<ref>Videti diskusiju u: B. A. Pearson, «Jewish Haggadic Traditions in the Testimony of Truth from Nag Hammadi, CG IX, 3«, u: Ex Orbe Religionum: Studia Geo Widengren oblata (Leiden, [[1972]]), str. 458—470.</ref> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Verzija na datum 10 juni 2011 u 01:03
Pad čovjeka, pad u grijeh, grehopad ili samo pad se odnosi na kršćansko učenje o prijelazu prvog čovjeka iz stanja nevine poslušnosti Bogu u stanje krivnje neposluha prema Bogu.
U Knjizi postanja (poglavlje 2), Adam i Eva žive u početku s Bogom u raju, ali ih onda zmija prevari da jedu plodove s drveta poznanja dobra i zla, koji su im zabranjeni od Boga. Nakon što su to učinili, počinju da se stide svoje golotinje, a Bog ih onda izbacuje iz raja. Priča o padu nije doslovno navedena u Bibliji, već se uopšteno spominju priče o neposluhu i protjerivanju u oba Zavjeta. Pad se u širem teološkom smislu može odnositi na stanje čitavog čovječanstva kao posljedica istočnoga grijeha Eve i Adama.
Neke kršćanske denominacije vjeruju da je pad iskvario cijeli prirodni svijet, uključujući i ljudsku prirodu, uzrokujući da se ljudi rađaju u stanju grijeha, iz kojeg se ne može postići vječni život bez Božanske intervencije. Protestanti drže da je Isusova smrt bila "otkupninu" kojom je čovječanstvu vratio slobodu od grijeha.
Pojam "prelapsarian" odnosi se na grijeh bez stanje čovječanstva prije jeseni. Ponekad se koristi u odnosu na sentimentalni sjećanja prošlih vremena kada je uvjeti stajali u oštrom kontrastu na sadašnje, a to stanje se zove nostalgija.
Gnostičko gledište
Kada saopštavaju priču o Edenskom vrtu, gnostički rukopisi iz Nag Hamadija prenose sasvim drukčije gledište od biblijskog prikaza Knjige Postanja. Ovi izvori boga predstavljaju kao ljubomornog gospodara, a zmiju kao simbol božanske mudrosti koji uči Adama i Evu da se suprotstavljaju njegovoj tiraniji.
Tako u spisu Svedočanstvo istine, dobra zmija ubeđuje Adama i Evu da okuse znanje, dok zli »bog« ljubomorno pokušava da ih spreči u otkrivanju znanja, preteći smrću i izgoneći ih iz raja kad ga otkriju.[1]
Bog je izdao (naredbu) Adamu, »Možeš jesti svakog ploda, (ali) plod drveta koje je u središtu raja ne smeš jesti, jer onog dana kad ga budeš jeo zasigurno ćeš umreti.« Ali zmija je bila mudrija od svih životinja u raju, i ona je nagovorila Evu, govoreći: »Na dan kada budeš okusila plod drveta koje je u središtu raja biće ti otvorene oči duha.« [2]
Nakon što je Eva poslušala i jela, i takođe dala svom mužu, autor primećuje da se zmijino obećanje obistinilo — njihove oči su se otvorile — a božja pretnja neminovnom smrću nije se ostvarila. On nastavlja navodeći reči boga iz Knjige Postanja 3:22, uz urednički komentar:
»Pogledaj, Adam je postao kao jedan od nas, svestan zla i dobra.« Onda je rekao: »Da ga izbacimo iz raja kako ne bi jeo plod drveta života i živeo večno.« Ali kakav je ovo Bog? Prvo je zavideo Adamu što je jeo plod drveta znanja ... Zasigurno se pokazao kao zlonameran zavidljivac.[3]
Američki naučnik Birger Pirson primećuje da autor ovde upotrebljava aramejsku igru reči da bi izjednačio zmiju s učiteljem (heja - »zmija«; hava - »poučavati«).[4]
Izvori
- ↑ Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
- ↑ Svedočanstvo istine 45.24—46.11, u: NHL 411.
- ↑ Svedočanstvo istine 47.7—30. u: NHL 412.
- ↑ Videti diskusiju u: B. A. Pearson, «Jewish Haggadic Traditions in the Testimony of Truth from Nag Hammadi, CG IX, 3«, u: Ex Orbe Religionum: Studia Geo Widengren oblata (Leiden, 1972), str. 458—470.
